ZAGREB, 24. rujna - Napad na sjedište britanske obavještajne službe MI6 kod mosta Vauxhall na Temzi još uvijek je zanimljiva tema britanskom tisku. Tako nedjeljni Observer tvrdi da britanske istražitelje iz policije i sigurnosnih službi zanima uloga uhićenog hrvatskog generala Ivana Andabaka u krijumčarenju oružja, u što je navodno upetljana i jedna od frakcija Irske republikanske armije (IRA-e). Britanske obavještajce osobito intrigira podatak da je Andabak svojedobno imao kontakte s IRA-om, navodno sudjelovao u obuci njezinih pripadnika koji su se, među ostalim, uvježbavali i za korištenje najrazličitijih bombi-iznenađenja (od automobila bombe do običnog nalivpera ispunjenog eksplozivom).

Kako je ove godine hrvatska policija pronašla skladište s oružjem od kojeg je dio doista i bio namijenjen tzv. »Pravoj IRA-i« (formiranoj prije tri godine od strane protivnika mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj), britanski istražitelji koncentrirali su se i na ispitivanje djelatnosti jednog irskog humanitarnog djelatnika, za kojega se već duže vrijeme sumnja da s područja bivše Jugoslavije krijumčari oružje ruskog, jugoslavenskog i kineskog podrijetla. Koliko su ti tragovi »vrući« i imaju li te sumnje temelja, pokazat će se uskoro, jer su za presijecanje dotoka oružja s istoka Europe zainteresirane i druge zemlje-članice EU-a i njihove obavještajne službe.

»Prava IRA« sastavljena je od iskusnih operativaca i novopridošlih dobrovoljaca razočaranih novim političkim pravcem rukovodstva središnje IRA-e koja je pristala na političke kompromise i odustala od »oružane borbe«. No, »Prava IRA« nema pristupa nekadašnjim sigurnim kanalima naoružavanja IRA-e (Libija, simpatizeri iz SAD-a). Kako je u priličnoj izolaciji, uzima naoružanje tamo gdje je ono lako dostupno, plaća odmah i ne postavlja suvišna pitanja. Dostupno joj je nekoliko punktova: Čečenija, Kosovo (s vezom preko Makedonije i Albanije), BiH i Hrvatske, s tim da se suradnja ostvaruje gotovo uvijek s pojedincima iz kriminalnog podzemlja spomenutih zemalja. Poslovi su strogo konspirativni, i da se povremeno ne otkrije po koja pošiljka, javnost i kod nas i u Europi uopće ne bi saznala za taj problem s kojim se već skoro čitavo desetljeće bavi desetak obavještajnih službi.

Trenutačno su u irskom podzemlju najtraženiji raketni bacači i plastični eksplozivi. Primjerice, laki raketni protutenkovski bacač RPG-18 (ruske proizvodnje, s NATO oznakom RPG Mk 22) s kojim je pogođena masivna zelenkasta zgrada MI6 može probiti oklop od 375 mm i betonski zid debljine jedan metar. Lako se prenosi i sakriva (uređaj za lansiranje kada se rastegne ima 705 mm, težak je 2,7 kg, a sama raketa 1,4 kg). RPG-18 drži se u kutiji nalik na one uobičajene poslovne torbe kojih je pun London. Osoba koja je pucala na centar britanske obavještajne moći došla je do obale Temze, otvorila kovčeg, izvadila lanser, brzo ga podesila za aktiviranje i ispalila projektil koji je brzinom od 115 metara u sekundi za nešto manje od tri sekunde pogodio ogromnu zgradu s druge strane rijeke.

Takvi se strijelci u principu teško unaprijed otkrivaju (ukoliko se ne zaustavlja i pretražuje baš svaki poslovni čovjek), a u londonskoj prometnoj gužvi i lavini turista lako nestaju nakon obavljenog zadatka. U MI6 tvrde da »Prava IRA« ima i te kako hladnokrvne operativce. Samo protutenkovsko oružje, iako ruske proizvodnje, prema istom izvoru, potiče iz »balkanskog krijumčarskog lanca«. To još uvijek ne znači da upravo taj komad dolazi iz Hrvatske, ali sama pozadina slučaja, indiskretne spekulacije u britanskim medijima i nešto diskretnija temeljita službena istraga ponovno će donijeti našoj zemlji negativni publicitet širom Europe.