Odaziv na birališta bio je nikad veći. Oko 75 posto. Visoki odaziv znak je visoke zainteresiranosti. Opozicija bilježi pobjedu na svim izborima. Nezavisni promatrači, prema dosad prebrojanom natpolovičnom broju glasova, tvrde da je Koštunica već u prvom krugu prešao granicu snova i pobijedio Miloševića. Opozicija je nadjačala i u trci za parlament, na lokalnoj razini trijumfira - osvojila je gotovo sve gradove, čak i Miloševićev rodni Požarevac. U beogradskoj skupštini dobila je svih 110 mjesta. Miloševićev partner Šešelj izgubio je Zemun.

Gubitnici grozničavo traže način kako bi se spasili. Problem im je što je poraz tako golem da ga je teško falsificirati. Sve su stranke, čak i Šešeljevi Radikali, priznale Koštuničinu pobjedu. Miloševićeva je politika doživjela fijasko i u Crnoj Gori, gdje su izbori - slijedom poziva crnogorskog rukovodstva - mahom ignorirani. Na birališta je izašao tek svaki četvrti građanin. Takav rezultat svojevrsna je, posredna, potvrda legitimnosti Đukanovićeve opcije. Miloševiću bi trebalo nekoliko stotina tisuća glasova da navuče mogućnost održavanja drugog izbornog kruga. On još uvijek ima na raspolaganju sve državne resurse, ali njegove strukture poraz je odmah uzdrmao. Proturječne informacije o tome da je Bulatović podnio ostavku, i to zato jer nije mogao ili htio udovoljiti Miloševićevu zahtjevu da mu pribavi dodatnih stotinjak tisuća glasova, znak su da je urušavanje oko dosad neprikosnovenoga gazde već počelo. Za Miloševića više nema dobrog rješenja: drugi krug - samo je odgađanje definitivnog poraza; proglašenje pobjede - predstavljalo bi sukob s većinskom voljom naroda. Neki od njegovih suradnika, navodno, vrlo su zadovoljni što je pobjeda opozicije tako masivna, računaju kako će ga ta činjenica zaustaviti od posezanja za silom.

Za međunarodnu zajednicu dilema nema da je Milošević izbore izgubio, ali nitko ne zna što će on sada poduzeti. Čini se da ni on to još ne zna. Svjetske adrese, od Washingtona do Bruxellesa, izražavaju svoje oduševljenje voljom za promjenom koja se na istoku tako snažno manifestirala. Pozdravljaju "Novu Srbiju” i odaju priznanje srpskom narodu pred kojim su sad odjednom spremna da se otvore mnoga, evropska i općenito zapadna, vrata. Ako sve krene po dobru, početak demokratskih promjena preko Drine, mogao bi uozbiljiti i hrvatsku demokraciju.