Prije godinu i pol jedan od najupečatljivijih beogradskih grafita bio je "Il" bombarduj ili ću da krečim". Bilo je to vrijeme zapadnih pritisaka na Miloševića, ojačanih prijetnjom NATO-ove vojne intervencije da prihvati sporazum iz Rambouilleta o Kosovu, što je ovaj uporno odbijao. Nakon propale Holbrookove misije posljednje šanse u Beogradu, poručila sam autoru grafita neka mirno kupi boju. Dijelom zbog efektnog grafita, a dijelom iz iskustva da se Milošević uvijek kad je doveden pred zid izvlači prihvaćajući pet minuta poslije dvanaest ono što je dotad odbijao i tumači to kao svoju pobjedu. Noć poslije NATO je započeo zračne napade na Srbiju. Prognoza nije izdržala ni 24 sata, ali ostala je poruka: uz Miloševićevu dijagnozu, svaka je prognoza riskantna.

I transparenti "Gotov je", kojima od nedjelje navečer pobornici srpske opozicije označavaju kraj Miloševićeve ere, jednako uvjerljivo prenose raspoloženje građana kao i prošlogodišnji grafit. Izborni rezultati, barem oni prvi, dok im se ne pribroje glasovi zatvorenika i mornara, idu u prilog transparentu "Gotov je". Reakcije iz svijeta također jasno poručuju: "Gotov je", a odavno već i aktivno djeluju na ostvarenju tog cilja. "Svaka tvrdnja jugoslavenskog predsjednika Miloševića da je pobijedio na nedjeljnim izborima bila bi prijevara", poručuje Predsjedništvo EU. Moskva je otpisala Miloševića i uistinu bi željela da što prije bude gotov jer postaje opterećenje, ali to ne smije javno reći. Washington želi više od svih da Milošević bude gotov i više od svih radi na tome. A što želi Milošević? On je, naime, u konačnici uvijek ispunjavao svoje želje, a jedina mu je želja bila - o(p)stati na vlasti. I nema te cijene koju nije bio spreman platiti za njezino ispunjenje, uključujući i bombardiranje Srbije.

Vjerujem da i Milošević osjeća kako mu vrijeme istječe, ali nekako nisam sigurna da je baš sad trenutak kad se osjeća definitivno "gotovim", kada će se okrenuti i otići. Uostalom, kamo da ode? U Haag? Loša je klima, a i odaje su malo skučene. Možda bi mogao otići u manastir ili na pusti otok u sklopu neke međunarodne trgovine? Nije sporno da je za života prikupio dosta blaga da si kupi kaluđersko mjesto. Ali, možete li zamisliti kaluđera Miloševića kako se bavi poljskim radovima na manastirskom imanju? Ili ribiča Miloševića kako danima peca na pustom otoku, dok Mirjana skuplja drva za gradele. Teorijski bi Milošević mogao i mirno odšetati s vlasti, postati miran građanin Beograda ili miran seljak sa Zlatibora. Ali, možete li zamisliti Slobodana Miloševića kako u dokolici kupuje salatu na tržnici ili pravi kajmak u planini? I možete li zamisliti da preživi dulje od pet dana u tom statusu?

Teško je povjerovati da će Slobodan Milošević, koji je vlast i vladanje pretvorio u jedini životni cilj i smisao, mirno i bez oružane pratnje napustiti vlast nakon izgubljenih izbora. Ono "gotov je" kod njega ne znači samo odlazak s Dedinja, već i fizički ulazak u podzemlje. Upravo stoga valja pričekati objavu happy enda: dok rezultati ne postanu službeni, dok se ne vidi Miloševićeva reakcija na njih, dok ne dođe do prijenosa vlasti i napokon - dok ne prođe 48 sati od zatvaranja poklopca... Tek tada se može pouzdano reći - gotov je. S nadom da njegovo djelo neće vječno živjeti kroz njegove nasljednike. Piše: Višnja Starešina