Devet mjeseci nakon što je biračko tijelo zamijenilo HDZ-ovu vlast administracijom socijaldemokrata, liberala i narodnjaka, a Tuđmanovu stranku ekspediralo u opoziciju, u Hrvatskoj su se počeli raspoznavati prvi sistematičniji napori da se obezglavljena desnica konsolidira i da se iznova uspostavi kao organiziran politički korpus.

Dvije vijesti koje upućuju na takav zaključak naizgled su nepovezane. Jedna stiže ravno iz vrha HDZ-a: svih 12 članova stranačkog predsjedništva zaključilo je da Ivić Pašalić više ne može ostati na mjestu potpredsjednika Sabora, koje HDZ-u pripada na osnovi izbornih rezultata i međustranačkoga dogovora. Pašalić se mora ili sam povući, ili će biti smijenjen. Druga novost dolazi iz kruga obitelji pokojnoga predsjednika: Miroslav Tuđman putuje u dulji obilazak američkih i kanadskih gradova s najbrojnijom hrvatskom dijasporom kako bi im, navodno, predstavio svoj časopis za nacionalnu sigurnost.

Naime, desnica, koja se u Hrvatskoj nakon izbornog poraza HDZ-ove desničarske vlade razmrvila, rasula i uglavnom izgubila obilatu financijsku potporu države, definitivno treba stranku u kojoj i oko koje će se okupljati kao oko svoje matične institucije. Protektih mjeseci bilo je pokušaja da se razni razočarani i razvlašćeni pojedinci i lobiji mobiliziraju oko države, suvereniteta, vojske i Crkve - kao tipično desnih tema - ali taj scenarij je, sve u svemu, propao prije nego što je pustio žilavije korijenje.

Sva pitanja oko kojih je ciljano raspaljivan javni bijes - od školskog vjeronauka, Hrvata u BiH, ustavnih promjena, suradnje s Haaškim sudom, uzroka požara po Hrvatskoj, mogućnosti da za ratne zločine ili pribavljanje lažnih invalidnina odgovaraju oni "naši heroji" na koje ukažu osnovane sumnje, pa sve do akcija protiv "kriminalizacije Domovinskog rata" koje upravo odrađuju stožeri - sve to završava dosta loše po inspiratore i organizatore. Desnica i ekstremna desnica, koju je HDZ-u deset godina instatirao i potpomagao u raznim udrugama, institutima, sestrinskim strankama i organizacijama dijaspore, u tajnim službama i dijelu vojnog i policijskog esteblišmenta, u medijima te onkraj hercegovačkoga dijela granice s BiH, ostala je pretežao nekoherentna i neuvjerljiva. Pokazalo se, zapravo, da je većina građana naprosto iritirana njezinim prodornim ucjenama, ultimatumima, pozivima na smjene Vlade i demisiju Predsjednika države, te prijetnjama silom i oružjem.

Stoga je na desnici, izgleda, sazrelo uvjerenje da im je potrebna čvrsta centrala iz koje će se strateški misliti i upravljati. To ne može biti Đapićev HSP jer je jednako beznačajan, kao i sve druge male desne strančice kojima se teško i imena sjetiti. Prema tome, HDZ, s njegovih četrdesetak zastupnika u Saboru, ostaje jedino logično rješenje, premda brojčano najjača opozicijska stranka tek mora biti ponovno stvorena iz vlastitog pepela.

Dio umjerenijih i obrazovanijih članova ne prilazi Trgu hrvatskih velikana jer nemaju o čemu razgovarati s Antom Beljom, Majom Freundlich koja iz ideoloških razloga ne pije Coca Colu ili Vladimirom Šeksom čije se političko djelovanje sada svodi na najvulgarnije uvrede i nekontrolirano bjesnilo. Stranku vodi Sanader osoba bez ugleda i značaja Jedini pribran i dalje izgleda baš Pašalić, ali s kompromitiranim Pašalićem i njegovim aferama i hipotekama ne može se ni milimetar naprijed, a da se ne padne u provaliju.

HDZ, dakle, treba novog i ozbiljnog karizmatičnog vođu. I tu se vraćamo na početak. Pašalić će biti smijenjen s najistaknutijeg mjesta u Saboru, ostat će, kažu, ravnatelj Zaklade hrvatskog državnog zavjeta i, malo-pomalo, bit će potpuno politički marginaliziran. Stranku će, ako sve pođde po dobru, preuzeti Miroslav Tuđman, sin, doktor, osoba koja se zna vladati među intelektualcima, povjerljivi suputnik i nasljednik.

Pa kome bi bilo logično da bi on Hrvatima prve, druge i treće generacije u SAD-u i Kanadi išao predstavljati nekakav obavještajni časopis kad oni takvih časopisa imaju na stotine! Ne, Miroslav Tuđman ide u Ameriku po sentimente koje je u dijelu dijaspore ostavio njegov otac, po novac, ako ga tko još želi dati za ideologiju, i po blagoslov za svoju novu misiju u domovini. Na desnici se vjeruje da se s povratkom marke "Tuđman" na čelu HDZ-a svi mogu okupiti u sretnoj obitelji pod jednim krovom i početi oštriti ražanj za novo osvajanje vlasti. To možda ne bi bilo potpuno pogrešno razmišljanje kad hrvatska desnica ne bi bila pretežno zatucana i nedemokratskim sredstvima sklona grupacija, a to ona na žalost jest.