Urušavanje i stranačko runjenje HDZ-a bilo bi uglavnom politički i mentalni problem te stranke, njezinih članova i simpatizera da nije i očekivanja dijela javnosti. Toj je javnosti jasno da sadašnja vlast zapravo nema oporbu. Još joj je pak jasnije da bez opozicije teško može biti prave demokracije. Zbog toga neki svoje želje projiciraju i u neki reformirani HDZ. Je li uopće realno očekivati da se ovakav HDZ, s teškim bremenom loše prošlosti i sa sadašnjim unutarnjim svađama, nametne kao alternativa vlasti?

Deset godina HDZ je bio stranka samovlasti, pa i samovolje. U to su vrijeme pod egidom o "nacionalnom pomirenju" u vlast uključeni i "stari, provjereni kadrovi" iz partijske i udbaške nomenklature, a istovremeno su u društvu produbljivane stare ideološke isključivosti. Počele su tajkunarije, rođen je tzv. rodijački kapitalizam. Vlast je prema svojima bila vrlo široke ruke. Prema onim drugima nerijetko osiona i bahata. Proteklih deset godina uglavnom se pamte po tome, a ne po nečemu boljem. Neki su skloni cijelo razdoblje HDZ-ove vlasti svesti samo na "vrijeme gadosti". Ali, to su uglavnom mrzovoljni, oni koji bi sve najradije vratili ab ovo, na vrijeme prije HDZ-a, kojima ništa nije značilo ni stvaranje Hrvatske, ni dobiveni rat.

HDZ nije sam ni stvorio, ni obranio Hrvatsku. Ali, činjenica je da se i jedno i drugo zbilo za HDZ-ove vlasti. U ljudskoj je prirodi da kraće pamti nešto dobro. Kod mrzovoljnika još kraće. HDZ je volio vlast. Njegovi "stranački uglednici" - i slast i mast. Mnogi su za tih deset godina omastili brk, dali maha svojoj zgrtačkoj strasti, nagrabili se do mile volje i mimo zakona. Da bi HDZ vratio kakvu-takvu političku vjerodostojnost, on se mora emancipirati od takvih grabljivaca i srebroljubaca, političkih prevrtljivaca i konvertita, od te prošlosti..., zapravo od samog sebe. Može li se to postići samo eliminacijom proskribiranog Pašalića? Naravno da ne može. A još će se manje moći povratkom, također za mnoge proskribiranog, Josipa Manolića, koji najavljuje takav povratak!

Manolićeva briga za HDZ po svojoj apsurdnosti sliči pomalo nekadašnjoj brizi Hrvoja Šošića za istu stranku (unatoč tome što je imao svoju stranku, kao i Manolić danas), odnosno sadašnjoj brizi predsjednika Mesića za "demokratizaciju Srbije". Manolić danas izjavljuje da će se vratiti u HDZ "kada se ta stranka očisti od Pašalića i njemu sličnih". Samo, pitanje je mogu li se te Manolićeve, a navodno barem djelomično i Mesićeve, želje ispuniti? Možda i mogu. Ali, to još uvijek neće biti dovoljno da HDZ postane što očekuju neki drugi, tj. realna alternativa sadašnjoj vlasti. Pašalića se može skinuti s mjesta na koje je dospio ne samo voljom svojih sadašnjih stranačkih protivnika, nego i pristankom sadašnje vlasti, pa da to stranci ne donese bodove koje očekuje. Pogotovo ako se u nju vrate Manolić i neki drugi (izuzev Andrije Hebranga ili možda Miroslava Tuđmana) koji su se od nje udaljili ili iz nje otišli. Stari imidž teško mogu poništiti i novi, a kamoli stari stranački ljudi.

Hrvatskoj je nužna oporba koja će biti kontrola i protuteža vlasti. HDZ-u za ostvarenje ambicije da bude upravo to nije dovoljno samo umivanje. Za nešto takvo morao bi očistiti Augijeve štale vlastite prošlosti. Možda se one i mogu očistiti, ali će još dugo zaudarati. Tu ne može pomoći čak ni Heraklo, odnosno Herkul. A ni njega zasad nema na vidiku.