U jednom od svojih pisama, pohranjenih na sigurno u slučaju da mu se nešto dogodi, Milan Levar navodi nedavno uhićene Tihomira Oreškovića i lvicu Rožića kao moguće krivce za svoju kasniju smrt, ali i kao neposredne krivce za sva zla i ratne zločine u Gospiću od 1991. do danas. To pismo dobili smo od našeg izvora kojemu se pokojni Levar obratio za pomoć sluteći vlastitu likvidaciju, te mu opisuje prijetnje kojima su bili izloženi on i njegova obitelj.

U pismu od 20. ožujka 1998. Levar tvrdi kako je Orešković provodio politiku Gojka Šuška, koja je podrazumijevala smaknuće svih nepoćudnih, bilo Srba, bilo Hrvata, označavajući ga kao neposrednog krivca za sva zbivanja u ratnom Gospiću i poslije. Levar kaže kako je godinama prikupljao dokaze, na temelju kojih sada tvrdi da je Tihomir Orešković, kao tajnik Kriznog ratnog stožera, naređivao sva odvođenja i likvidacije te zastrašivanja ljudi, u čemu mu je pomagao cijeli županijski vrh HDZ-a i tadašnje strukture SIS-a. Tako navodi svoj osobni primjer iz poratnog doba, kada je, navodno, da bi ga zastrašio, Orešković naredio sisovcima da ga prate u neregistriranom automobilu kako bi sakrili trag. Bilo je, kaže, više čudnih prometnih nezgoda u kojima su stradavali "nepoćudni Hrvati". Kako piše Levar, iz automobila lažnih registarskih oznaka prijećeno je pojedinim Hrvatima, te navodi vlastiti primjer teško optužujući Ivicu Rožića zvanog Beli Vuk da je jednog dana ‘98. godine, u pratnji osobnog vozača, u BMW-u lažnih oznaka ST 349 LT slijedio njega i njegovu suprugu prijeteći im ubojstvom zbog Levarova haškog svjedočenja. Jednom prilikom, prema Levarovu pismu, Rožić je bacio bombu na njegov kamion, što je osobno vidio, no kasnije je, kako kaže, Rožić došao k njemu tvrdeći kako on to nije učinio, ali mu i usput zaprijetio da će "uraditi svašta" ako zbog njegova svjedočenja bude morao u Haag. Levar tvrdi da bi Rožić mogao biti odgovoran i za miniranje kuće gospićkog Hrvata Milana Bande, 19. ožujka 1998., jer je tih dana više puta primijećen kako se "vozika" tim područjem u plavom audiju stranih registarskih oznaka M:U 5559, iz kojeg je njegov vozač prijetio i samom Levaru zatekavši ga tamo.

Ubrzo nakon rušenja Bandine kuće, koji je također bio haški svjedok, Levar piše da su Rožić i njegovi ljudi iz SIS-a prijetili kako će mu prerezati grkljan, srušiti kuću, pobiti obitelj i slično. Prema Levarovu pismu, Rožić je naredio i rušenje brojnih kuća kao i pravoslavne crkve u Gospiću 1991. godine. Kako bi prijetnje bile što učinkovitije, angažirao je ravnatelja gospićkog kina Korzo da prijeti Levarovoj majci, a ovaj je to činio pucajući po kući, jer stanuje preko puta. Levar navodi i ime jednog Rožićeva poslušnika "bez završene srednje škole", koji radi u Županiji, a koji je također imao zadatak prijetiti Levaru i njegovoj obitelji, ali i drugim neposlušnim Hrvatima u Gospiću.

Levar izrijekom navodi i predsjednika gospićkog HDZ-a i šefa Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) da su zdušno pomagali Oreškoviću i Rožiću u nestanku civila u jesen 1991. godine. Osim toga, govori i o "istaknutoj ulozi" gospićkog župana, koji je provodio direktive predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji ga je i postavio na tu funkciju, iz čega zaključuje kako je i sam predsjednik znao za sva događanja u Gospiću, ali nije ništa poduzimao, pa stoga i samog pokojnog predsjednika u svojim pismima optužuje kao neposredno odgovornog za "sva gospićka zla".

Moleći pomoć zbog straha od iznošenja istine u javnost, Levar opisuje Gospić kao vrlo opasno okruženje, u kojemu nitko nije siguran zbog straha od Oreškovića, Rožića i "njihovih ljudi" u policiji, SZUP-u, HV-u, HDZ-u, koji su bespogovorno provodili sve odluke spomenute dvojice. Osim Oreškovića i Rožića, Levar navodi još desetak imena koje optužuje za zločine u Gospiću, no mi ih ne možemo objaviti jer ti ljudi nisu službeno osumnjičeni ni privedeni. Izvor koji nam je ustupio ovo Levarovo pismo kaže kako bismo objavljivanjem imena upozorili eventualne krivce što ih čeka te tako pokvarili istragu.

No za sve njih Milan Levar u svom pismu kaže kako stoje iza višegodišnjeg terora i zločina u Gospiću, za koje su navodno imali blagoslov tadašnjeg državnog vrha u Zagrebu. Levar navodi kako za to ima i dokaze koje je već iznio i u Haagu, zbog čega su spomenuti gospodari Gospića i prijetili njemu te još nekim haškim svjedocima. No Levar ipak daje do znanja da sve krivce i nije imenovao pri svom iskazu u Haagu, pa zato moli haški tribunal da, ako se njemu što dogodi, osim na Oreškovića i Rožića, obrati pozornost i na šefove gospićkog društveno-političkog vrha, odnosno na šefove HDZ-a, SZUP-a, HV-a, šefove policije, koji su gušili svaku pravdu u Gospiću i zbog čijeg terora u Gospiću ljudska prava nisu uopće postojala.