U FOKUSU: VIRUS RASKOLA I FRAKCIJSKIH SUKOBA TRESE SVE NAJVAŽNIJE POLITIČKE STRANKE
Kreće bitka za vlast nakon
šestorkeSmatra se da će politički centar imati najveće šanse formirati iduću vladu u postšestorkinoj Hrvatskoj, pa je stoga već počela operacija podjarivanja sukoba u HDZ-u i slabljenja Budišine pozicije u HSLS-u, a virus rascjepa polako obuzima i vladajući SDP - Obnovljeno partnerstvo Mesić-Manolić radi stvaranja eventualne stranačke baze u "očišćenom" HDZ-u
Piše: Davor IVANKOVIĆ
Počelo je. Groznica lomova i frakcijskih raskola sada opet i to istodobno trese čak nekoliko hrvatskih političkih stranaka. Nije dugo trebalo da se obnovi, nakon kraće, višemjesečne izborne stanke, redovita hrvatska politička praksa - rascjepa i lomova unutar političkih stranaka.
Kad se bolje razmisli, ova je praksa u proteklih desetak godina u Hrvatskoj redovito njegovana, učestalo se za njom posezalo i moglo bi se ustvrditi - predstavlja jednu od omiljenih taktika i metoda političkih sukobljavanja na domaćoj političkoj sceni.
Većina relevantnih hrvatskih političkih stranaka bivale su, barem jednom, a neke i učestalije inficirane ovim specifičnim virusom raskola, a sada je, nakon brojnih afera, potpuno jasno da je bila riječ o političkoj kuhinji.
Udar na Stipca
Specijalitet je prvi, naravno, objeručke prihvatio tada vladajući HDZ, jer je bilo odlučeno da je metoda sijanja raskola i proizvodnje lomova unutar redova političkih protivnika jedan od najefikasnijih načina njihova oslabljivanja.
Prvi je stradao Stipčev HSS, gdje su se, odjednom iskristalizirale barem dvije različite frakcije koje su složno udarile po stranačkoj središnjoj liniji. Bit će da je u vrhu HDZ-a bilo procijenjeno kako je HSS tada previše utjecajan na selu i među određenim klasičnim krugovima u hrvatskoj dijaspori. Dok se pokojni Drago Stipac morao zabavljati unutarstranačkim lomovima (rezultat je bio odcjepljenje
satelitskih haesesovaca), politička kuhinja inficira naglo ojačani HSP.U tom periodu ranog rata protiv srbijanske agresije, što su stizale lošije vijesti s bojišta, to je HSP pridobivao više istomišljenika i birača, ugrožavajući već opasno HDZ i njegov politički vrh. Izložen kombiniranim političko-represivnim metodama, uključivo i izbornom kuhinjom u kojoj se netragom istopilo mnoštvo haespeovskih glasova (sjetimo se afere s kontejnerima smeća puni
m pronađenih glasačkih listića) - HSP se cijepa na Paragin i Đapićev.Nakon kraćeg "primirja", jačanje HSLS-a, njegovo preuzimanje primata u oporbenoj zajednici s rekordnom glasačkom potporom čak četvrtine hrvatskog biračkog tijela - određuje novi cilj HDZ-ovih "virusologa".
Počinju afere oko stvarnih i izmišljenih strateških dokumenata HSLS-a, potenciraju se sukobi liberalnih i "socijalnih" frakcija, odstupaju, pa potom ćak prelaze i u HDZ neki od čelnih ljudi stranke, a posao biva završen kasnijim rascjepom na HSLS i Gotovčev LS, koji će rejting liberala među
biračima definitivno spustiti na, za HDZ tada neopasne visine.U međuvremenu, da se zadrži kondicija, HDZ-ovi specijalisti raskola zabavljaju se s lokalnom, no HDZ-u opasnom strankom - u Istri dominantnim populističkim IDS-om, koji godinama pokušavaju rasturiti iznutra, oprobanim metodama cijepanja vrha stranke, izvlačenjem ponekog vođe u druge stranke, pa čak i ponudama izravne političke nagodbe s HDZ-om, podjele "terena" i sudjelovanja u hadezeovskoj vladi.
Unutrašnji puč
Najopsežniji zadatak HDZ-ovi specijalci raskola imali su, međutim, oko inficiranja samog HDZ-a, koji je, tako mogao u tom trenutku i na vlastitoj koži osjetiti omiljenu praksu potenciranja unutrašnjih konflikata i rascjepa. Odlazak Josipa Manolića i Stipe Mesića privremeno smiruje unutra
šnju situaciju, a frakcionaši više neće biti u prilici, sve do odlaska sa scene pokojnog Tuđmana, uozbiljiti sličan unutrašnji puč.Svi analitičari slažu se da je rodonačelnik, kreator i izravni provodilac ovakvih metoda sijanja raskola među političkim protivnicima HDZ-a bio već tada vremešni, no politički uvijek živahni mudri kombinator Josip Manolić. Njegove zasade, nakon što se Manolić "prekombinirao" i otišao od Tuđmana (a i taj razlaz neki nikad nisu shvatili kao definitivan), zdušno su preuzeli mlađi
HDZ-ovi kombinatori, a smatra se da je ovu uvriježenu igru dalje kuhao uvijek spominjani dr. Ivić Pašalić.Konstanta ove političke prakse u Hrvata uvijek je bila da je provođena u skladu sa željama i interesima "gazde", tada vladajućeg Tuđmana. Budući da se i u posttrećesiječanjskoj Hrvatskoj kumuliraju novi politički "gazde", zanimljivo je, vraća se i stara tuđmanovo-hadezeovska praksa. Eto opet lomova i raskola.
Razumljivi cilj novih "gazda" jest još neobnovljeni HDZ. On predstavlja, pa i takav kolabirajući, još uvijek realnu opasnost vladajućima. Na praksi je poznati recept - udari u vrh, razjari frakcije, izvuci na površinu nezadovoljnike, po mogućnosti raskoli stranku na dvije, a ne uspije li, usiši otpadnike kod sebe. Prepoznaje se majstorski potpis Josipa Manolića koji sada i sam neuvijeno kaže da je zaslužio da upravo on obnovi, konsolidira na izvornim osnovama jedan novi HDZ, zato je i "pomogao Canjugi da organizira frakciju".
Budući da je to, uoči Manolićeva osobnog priznanja u intervjuu od utorka ustvrdio i Pašalić, jasno je da su se ova dva sada sukobljena vješta "specijalca" odmah prepoznali.
Specijalci rade i dalje na drugim frontovima - cilj - Budišin HSLS. Situacija je utoliko nova što su Budišini liberali druga važna poluga nove vlasti, pored SDP-a i predsjednika Mesića. Stoga je i "specijalistička" obrada ponešto suptilnija - ciklički se "proganja" Budišu u dijelu medija s ciljem da Budiša što ranije "dosadi" iznerviranim biračima, a istodobno se "gura" neke snažnije, samosvjesnije i narcisoidnije lidere liberala da kritikom oslabe Budišu i zadovolje svoje interne ambicije. Nadalje, u isto vrijeme, mediji odani SDP-u od zamjenika premijera Gorana Granića primjetno nastoje napraviti "dobrog" liberala, konstruktivnog i vječno spremnog za sporazum.
Komu od tri najvažnija politička faktora Hrvatske odgovara oslabljivanje liderske snage Budiše i u drugoj fazi kompletnog HSLS-a? U biti, onima koji imaju isti budući politički cilj kao i sam Budiša - kad nastupi vrijeme, "gazda" će biti onaj tko zauzme bolje početne pozicije za formiranje šireg hrvatskog političkog centra.
Smatra se da će upravo politički centar imati najveće šanse formirati iduću vladu i postati dominantni politički faktor posttuđmanovske i postšestorkine Hrvatske.
A za tu poziciju borit će se, podjednako snažno i Dražen Budiša i Stjepan Mesić. Stoga, nije čudno što je obnovljeno, zapravo nikad ugaslo partnerstvo Mesić-Manolić, a da, tvrde znalci, Manolićevi "klikeri" rade ambiciozno kao u najboljim vremenima, stvarajući predsjedniku Mesiću eventualnu stranačku bazu (HNS je nedovoljan) od "očišćenog"
HDZ-a.
Gužva u sredini
Virus rascjepa, međutim, zahvaća polako i vladajući SDP, no tu, vjerojatno nema poznatog potpisa "starog majstora" Manolića. SDP "frakcionaši" sam po sebi i stoga što je na vlasti, premda Budišin HSLS s velikim interesom gleda narastanje frakcije profesora Tomca, jer lako bi bilo zamisliti njihovu eventualnu "centrističku" suradnju.
Očekivati je, međutim, da će se u ovom unutrašnjem esdepeovskom "usijanju" dobro snaći upravo Ivica Račan, izuzetno iskusan u frakcijskim partijskim borbama, koje su ga, uostalom, svojedobno i pobjednički iznijele na vrh SKH, preteče današnjeg SDP-a.
Treba, dakle očekivati da će se omiljena metoda sijanja nemira kod političkih suparnika primjenjivati i dalje, što jamči stalno usijavanje unutrašnje hrvatske političke scene, sve dok se ne postignu, za specijalce "virusologe" raskola i njihove "gazde", zadovoljavajući politički odgovor na dilemu - tko će dominirati i vladati posthadezeovom i postšestorkinom "trećom" Hrvatskom.