Kao što je HDZ jedva dočekao prvu sjednicu Županijskog doma Sabora, u kojem ima većinu, da se obruši na vlast koja »ruši ugled Domovinskog rata i njezinih sudionika«, tako je i vlast (Vlada) dočekala prvu sjednicu Zastupničkog doma da zastupnicima, pa tako i javnosti, predoči nalaze Državne revizije za prošlu godinu. Gotovo svaki nalaz Državne revizije u prošlih pet godina prikazivao je financijske »nestašluke« pojedinaca, koji ne pobuđuju ništa drugo, nego zgražanje, ali isto zgražanje izaziva činjenica da nitko nije odgovarao zbog sumnjivog korištenja državnog novca. Tradicija je nastavljena, ovoga puta s naglaskom na neke udruge proizašle iz Domovinskog rata, na čelu s Marinkom Liovićem (poznat po onoj - gurnite nam više proračunskog novca, ne gurajte nam oružje u ruke) i »njegovom« Hvidrom. Što se, dakle, događa kad se Hvidri gurne novac u ruke?

Prema nalazima Državne revizije, koji su ovih dana dospjeli u javnost, a »navodno« je od 11 milijuna kuna što ih je lani Hvidra dobila iz proračuna 4,1 milijun završio u nekoj banci u stečaju, što znači da je propao, više od milijun kuna potrošeno je na vođenje poslovnih knjiga, a 1,56 milijuna kuna na uredski materijal i još toliko na poštarinu. Proizlazi da je 8,2 milijuna proračunskih kuna potrošeno na nešto, što malo ili nimalo ne rješava probleme invalida Domovinskog rata za što se Liović verbalno bori.

Objavljivanje tih podataka strašan je udarac Lioviću, kao i ostalim udrugama čije se financijsko poslovanje spominje u negativnom kontekstu izvješća Državne revizije, kao što u istu košaru spada poslovanje starog Ministarstva hrvatskih branitelja s kojim su Liović i ostali bili mnogo zadovoljniji, nego sa sadašnjim. Sada na vidjelo izlaze riječi ministra Ivice Pančića, koji je tvrdio da zadnje proteste sudionika Domovinskog rata predvode neke od osoba s potencijalno kriminalnim pedigreom. Sad se vidi koliko je Pančić bio u pravu kad je govorio da neki čelnici udruga protestiraju zato što su financijski (proračunski) zakinuti zbog gubitka osobnih beneficija, a ne zato što je manjim proračunskim iznosima onemogućen normalan rad udruga. Uostalom, sada je na članovima tih udruga da upitaju svoje šefove o tome gdje je novac koji im je proračunski pripadao.

Žalosnije od vjerojatnog smirivanja naleta raznih čelnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata je višegodišnji način financiranja u ovoj državi u kojoj se ponekad nije znalo tko pije, a tko plaća. Od prvoga objelodanjenog izvješća Državne revizije, 1995. godine, koji se odnosio na HTV i u kojem se spominje ugradnja jacuzzija i opraštanje dobrog dijela marketinškog duga HDZ-u iz izborne promidžbe (za što nitko nije sudski odgovarao!), pa do danas, kada se ne zna gdje su nestali milijuni dolara, Hrvatska je financijski funkcionirala kao nečije privatno vlasništvo. Sada možemo početi vjerovati Ivici Račanu kad je rekao da je nova vlast našla financijski lošije stanje, nego što se moglo nadati u najcrnjim snovima.