Dnevni tisak je (Večernji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Hina) uglavnom vjerno prenio jučerašnju tiskovnu konferenciju o otkriću osobe koju je ubijeni Milan Levar sumnjičio kao svoga ubojicu. Premda su moja svjedočenja o Levarovom ubojstvu prenijele i vodeće svjetske novine The New York Times (17. 09. 2000.), urednici Jutarnjeg lista, a pogotovo Vjesnika, nisu prenijeli niti slova s ove tiskovne konferencije za svoje čitatelje. Novi glavni urednik Vjesnika uporno ignorira HSP 1861 po starom Tuđmanovom receptu ili da se možda ne zamjeri beogradskim izdavačima svoje najnovije knjige koju svesilno reklamira beogradski NIN.

Ubojstvo gospodina Levara koji je dao život za demokratsku i slobodnu državu Hrvatsku samo je posljednje u nizu političkih atentata na hrvatske domoljube i hrabre ljude koji su svoja uvjerenja stavili ispred rizika za svoje vlastite živote. Na današnji dan zločinački pucnji naredbodavaca s Pantovčaka, pokosili su i ugasili prije punih devet godina život mojeg prijatelja i dopredsjednika Hrvatske stranke prava gospodina Ante Paradžika. Uže vodstvo stranke, petnaest ljudi, položili smo prigodan vijenac. Na zadušnice nisam išao da ne bih bio niti pod crkvenim svodom sa slugama njegovih ubojica.

S nizom prijatelja, odvjetnika i suradnika raspravljam o neefikasnosti hrvatskog pravosuđa u cjelini, a napose u pogledu predmeta ukradene Hrvatske stranke prava, koju sramoti i prostituira otimač Đapić. Dokle ćete zlouporabljati našu strpljivost, sluge propalog režima? Sedam godina terora, zabrane, uhićenja i otrgnutosti od javnosti, birača i simpatizera. Bez nas nisu, niti mogu biti pravedni, pošteni i regularni izbori u Hrvatskoj.

Predsjednik HSP-a Kanade i tajnik gospoda Milković i Bošnjak na povratku u Vancouver svraćaju u Središnjicu stranke i izražavaju svoju veliku brigu za stranku i domovinu, premda g. Bošnjak nije bio u Hrvatskoj punih četrdeset godina. Ti ljudi su do sada izdržali sve udare i pritiske režima komunističke Jugoslavije, ali im je Tuđmanov režim zadao ništa manje besanih noći i duševnih boli progoneći i uništavajući Hrvatsku stranku prava, Bosnu i Hercegovinu. Najteže im pada to da Tuđmanovi grijesi dolaze tek sada na naplatu s vrlo visokom cijenom hrvatskom narodu.

S odvjetnikom Šerićem, nekadašnjim uglednim sucem, kojeg je Šeks onemogućio da bude izabran za suca Vrhovnog suda Hrvatske, premda je za to imao sve uvjete, dogovaram posljednje detalje dizanja tužbe, slučajno ili Providnošću, upravo protiv Vlade Šeksa, čovjeka kojeg sam pomagao, hranio i davao mu spavanje u stanu mojih roditelja. No, otkada se domogao vlasti, sustavno me progonio, prijetio mi ubojstvom, podignuo optužnicu protiv mene kao javni tužilac Hrvatske, sudjelovao aktivno u razbijanju i otimanju Hrvatske stranke prava od njezinog legitimnog vodstva da bi me na kraju proglasio psihičkim bodesnikom. Odlučio sam ne vrijeđati ga, premda bih imao bezbroj motiva, činjenica i razloga, već sam ga predao sudu, neka dokaže istinitost svojih izjava o meni.

S odvjetnikom Nobilom na konzultacijama oko važnih i akutnih predmeta koji duboko zadiru u sferu ratnih zločina, a posebno o zločinu Tute i Andabaka nad generalom HOS-a Blažem Kraljevićem. Razumije se da Tuđman nije procesuirao odgovorne za taj masakr hrvatskih branitelja 9. kolovoza 1992. kod Mostara, jer ga je on i naredio (“Šušak je provodio ne svoju nego moju politiku u Hercegovini, da Hercegovina ne bi otišla sva u HOS, u ekstreme”, F. Tuđman, Hrvatski sabor, 10 travnja 1994.), ali niti čitava BH-vlada pod Izetbegovićem i Silajdžićem, premda je raspolagala svim dokazima, svjedocima i činjenicama, ne samo da nije ništa poduzela protiv Tute i Štele, nego ih nije niti prijavila Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu. Očigledno, posrijedi je bila “vezana trgovina”, što slučaj ubijenog g. Joze Leutara samo dodatno potvrđuje. Pouka: Ne diraj u narkooružani lanac trgovine pod državnom zaštitom! No, odgovor pravaša i pravde jest: No passaran-neće proći!

Prvi dan jeseni. S bivšim predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske g. Vidovićem razgovaram o mogućnosti da on progovori tko je sve od živućih aktera opstruirao rad sudstva i pravosuđa u pogledu, doduše rijetkih, ali ipak kričećih ratnih zločina s naše, hrvatske strane. Nismo sadomazohisti, već branitelji pravde i ljudskih prava po kojima postoji granica između legitimne obrane života, tijela i domovine s jedne strane i ubojstva civila, ratnih zarobljenika, pljačke imovine, osnivanja neljudskih logora, rušenja stambenih i sakralnih objekata i dr. kao ratnog zločina s druge strane.

- Razmišljam o tome kako nije slučajno “Crna knjiga komunizma” izišla s trogodišnjim zakašnjenjem u Hrvatskoj, tek poslije Tuđmanove smrti. Narod ne smije znati istinu. Razgovaram s jednim uglednim Hrvatom, povratnikom iz Pariza nakon četrdeset godina, o tome kako je i dan današnji u jednom malom mjestu, nedaleko od Zagreba, sustavno praćen od lokalnih policijskih špiclova, te se namjerava vratiti od očaja, pod stare dane (74 su mu godine), natrag u Francusku. Tješim ga da će se Stranka prava izboriti protiv udbaškog sustava tajne policije te ga uspijevam nagovoriti da mjesto prebivališta zamijeni malo većim gradom.

Diskutiramo o knjizi Alaina De Benoista “Komunizam i nacizam 1917-1989.” - 25 refleksija o totalitarizmu u dvadesetom stoljeću! Autor iznosi snažnu tezu da je komunizam gora varijanta totalitarizma od fašizma, da je Hitler Staljinov učenik, da je sustav konc-logora preuzeo od Staljina, da su Hitlerovi avijatičari zbog Versailleske zabrane uvježbavali letenje kod Staljina, da su Nijemci ne slučajno pomogli boljševike za Oktobarsku revoluciju 1917., da su za nastanak Sovjetske Rusije odgovorni Nijemci itd. Prisjećam se kako su naši nekadašnji vjernici Partije i Staljina, danas vrli demokrati i branitelji pravde, skrivali kao zmija noge činjenicu da su prije ustaša i Pavelića bili Hitlerovi saveznici iz 1939. godine, ali povijest se još ne piše i ne uči u Hrvatskoj u skladu s povijesnom istinom. Kako bi inače Tuđman i komunistički epigoni i epikurejci ostali do dana današnjeg pretplaćeni na monopol vlasti.

S obiteljskim prijateljima iz Vinkovaca promatram s Nevenkom, Sarom i Anukom Vinkovačke jeseni. Dobro je da nema govorancija kao ranijih godina, a niti proglašenja Tuđmanovih ulica i trgova. Ta nezdrava euforija nikada nije dobro završila za zemlju u kojoj je harala. Ipak, ne može bez Ivića-Pašalića, još mu samo nedostaje lažni Slavonac i pravaš Anto (bio je dva dana, ranije). Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Dok se Ivić s još jednim prezimenom bezbrižno smiješi, istovremeno ga njegovi drugovi iz iste stranke smjenjuju s funkcije dopredsjednika Hrvatskog sabora koju je na obostranu sramotu vršio punih sedam mjeseci.

Na Istoku stare priče, na Zapadu ništa novo! Dogodili se izbori u vasceloj zemlji Srbijici. Naime, od sna o Velikoj Srbiji osta tek koje parče više od Beogradskog pašaluka. I dok obnavljamo uspomene o ratnim vinkovačkim danima, grada koji nikada bez postrojbi HOS-a ne bi bio obranjen od zločinaca iz Mirkovaca i susjednih uporišta velikosrpskog agresora, razmišljamo o HDZ-u koji se danas, hvala Bogu, raspada i nestaje kao i svaka druga nedemokratska i autarhična organizacija. Koliko danas vrište o tobožnjem obezvrjeđivanju vrijednosti Domovinskog rata, o tobožnjem izjednačavanju žrtve i agresora, a pritom ne samo da svjesno šire gole i grube neistine, već zaboravljaju da su upravo oni bili ti koji su progonom i uništenjem HOS-a i zahtjevom za zabranom rada HSP-a koji su uputili Ustavnom sudu u rujnu 1992. godine na najgori način izjednačili hrvatske branitelje i agresora na Hrvatsku, HSP i Raškovićev SDS, hrvatske branitelje HOS-a sa četničkim postrojbama. Ali, Bog ne plaća svake subote, pravda je spora, ali dostižna i stiže na naplatu HDZ-u i njegovim crnokošuljaškim trabantima i marionetama.

Rođendanske čestitke bratu Domagoju u Chicagu. Kada će doći vrijeme da Ameriku i civilizacijske i kulturne dosege Hrvatske više nećemo morati tražiti niti ostvarivati izvan Hrvatske. Naš prastric, starčevićanac i župnik crkve sv. Petra u Zagrebu, tajnik i ceremonijal kardinala i nadbiskupa zagrebačkog Posilovića, dr. Mato Matina otišao je zbog progona iz Hrvatske, utemeljio prvu hrvatsku crkvu u Rankinu, Pennsylvania i umro u Chicagu 1905. godine.

Srbija euforično slavi pobjedu Vojislava Koštunice, političara koji za, razliku od Miloševića niti ne priznaje da Hrvatska uopće postoji, koji je najglasnije zagovarao ukidanje kosovske i vojvođanske autonomije 1988-1989., koji je osudio Miloševića ne zbog agresivnog rata protiv Hrvatske i BiH, nego zato što se Slobo javno odrekao usluga, Radovana Karadžića te ga osudio zbog nastavka njihovog u početku zajedničkog agresivnog rata. Kakva je licemjernom dijelu Zapada alternativa Koštunica koji ne priznaje da je Srbija počinila ratne zločine, koji odbija procesuirati ili izručiti Međunarodnom sudu optužene za ratne zločine, koji je godinama bio savjetnik paljanskim zločincima predvođenim Karadžićem, koji i danas govori o oslobađanju srpske Dalmacije, Korduna, Like, Banovine i prisajedinjenju tzv. Republike Srpske majčici Srbiji.

Zato je velika greška hrvatske politike bilo kakvo srljanje u nekakve nedefinirane integracije umotane u slatkorječiva obećanja kreditnih linija. Gundulić nam je ostavio poruku za sva vremena da se sloboda ne prodaje ni za sva blaga ovoga svijeta. Moram napomenuti krajnje licemjerno ponašanje američkog Ministarstva vanjskih poslova u sadašnjem sastavu koje je na zahtjeve američkog Kongresa za implementaciju demokratskih reformi u Hrvatskoj, odgovaralo da je Paraga ekstremni nacionalist i na tome je sve ostalo. Ali gđi Albright ne smeta Koštunica i ostala velikosrpska skvadra, već im odmah obećaju kreditne linije, ukidanje gospodarskih sankcija, ne pitaju ih za izručenje Miloševića, za nesuradnju s Haaškim sudom.

Dr. Slobodan Lang žesti se u Županijskom domu nad preispitivanjem lažnih invalida i branitelja, koji svojom otimačinom potkradaju gladna usta u našoj državi, a zaposlenima otimaju pravednu plaću. Isti dr. Lang pred tri godine jadao mi se u predvorju hotela Intercontinental da u Hrvatskoj ima barem 80 posto lažnih invalida rata i da će biti gotovo nemoguće presjeći taj gordijski čvor.

Prema mjerilima Svjetske banke, najmanje 40 posto hrvatskog stanovništva apsolutno je siromašno, a 80 posto subjektivno je siromašno. Uz toliku pljačku pod bivšom vlašću i neprocesuiranjem odgovornih pod današnjom vlašću, nije nikakvo čudo. Istovremeno nam vodeći ljudi iz svijeta medija i financija poručuju da Hrvatskoj treba pomoći samo tako da joj se vrati opljačkani financijski kapital, a ne da se zadužuje novim kreditima. S Danijelom Ivinom, književnikom i predsjednikom NO-a Geotehnike, raspravljam u sjedištu firme o mogućnosti spašavanja ovog bivšeg respektabilnog hrvatskog poduzeća u svjetskim mjerilima. Gotovo sve su uspjeli upropastiti Ijudi pod “stručnim” vodstvom bivšeg ministra Jure Radića, otpušteno je 90 posto zaposlenih, poduzeće se jedva izvuklo od stečaja i likvidacije, a ex ministar uživa u svom praznom blebetanju s punim džepovima u Hrvatskom saboru. Nikom ništa.

HNV je organizirao u Zagrebu skup o hrvatskoj strategiji u BiH, od vladajuće koalicije nitko. HSP 1861. zastupa prof. povijesti Goran Jurišić. Zvali su nas prvi put nakon šest i pol godina. Valjda ranije nisu da se ne zamjere Tuđmanu, Izetbegoviću ili možda Peteru Galbraithu, zloduhu američke politike u Hrvatskoj. Dobio je što je zaslužio, odlazi u Istočni Timor, a htio je biti američki senator.

Raspada se HDZ po svim šavovima. Poslije Ivića na redu je Vlado Šeks. Kada će doći na red pred sudski pravorijek bezakonje Ante Đapića i njegovih zaštitnika i pomagača. Danas je mjesec dana od ubojstva M. Levara, a ubojice nisu pronađene. Danas je sedam godina od ubojstva Hrvatske stranke prava, njezinog članstva i njezinih birača. Svi su krivci poznati, ali još nitko nije kažnjen niti procesuiran. Upravni sud i dalje šuti i ne čuje ništa.