Ja doista ne znam zašto vi radikalizirate stanje u zemlji, to morate pitati sebe, Vlada ne može odgovoriti umjesto vas. Iako je za ovo ležerno, cinično protupitanje predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu vicepremijer Goran Granić bio nagrađen pljeskom zastupnika, što je, usput, rijetka pojava u našemu parlamentu, bit će da ipak Vlada nema razloga ni za opuštenost ni za duhovitosti. Sanader je pitao zašto vlast (!) radikalizira prilike u Hrvatskoj, a to je još najuvijenija od optužaba koje su trenutačno u optjecaju na račun šestorke. Stupci se u novinama u posljednje vrijeme pune još mnogo težim diskvalifikacijama, sve do prijetnji nekim političarima i novinarima da će ih poubijati jer su "izdali domovinu". Pod dojmom likvidacije Milana Lavara ni na te sulude anonimne prijetnje nitko ne može ostati ravnodušan. Bez obzira na to što o svemu mislila većina građana, u Hrvatskoj se sada vrlo sustavno radi na dojmu da nova vlast djeluje protiv nacionalnih interesa, ako ne to, onda barem da ne zna koji su to interesi ili da ih zapostavlja.

Štoviše, strah od "kriminalizacije Domovinskog rata" toliko se raširio po medijima da bi se već moglo pomisliti kako vlast i ne stigne raditi drugo osim što, danju i noću, smišlja kako će obezvrijediti sve rezultate oslobodilačkoga rata, kako će pozatvarati sve ratne heroje ili, još bolje, poslati ih u Haag i kako će, na koncu, prodati zemlju i na tome dobro zaraditi. Ako su ti strahovi i bili neopravdani i apsurdni, prvo se Crkva potrudila da oni dobiju na uvjerljivosti. Odmah potom u kampanju se uključilo i 12 generala, od kojih je, uočio je to i predsjednik Mesić, najmanje polovica u HDZ-u.

Nisu oni pisali javnosti računajući da će na taj način zaštititi svoje pozicije. Očekivali su, vjerojatnije je, da će za pismo biti odmah kažnjeni i sada će to isticati kao još jedan dokaz da je vlast revanšistička, premda i bivši ministar obrane Pavao Miljavac upozorava kako bi svagdje u demokratskom svgetu bili otpušteni časnici koji se na taj način upetljaju u politiku. Svejedno, prema svemu što smo do sada čuli i vidjeli, vlast ne može računati na podršku Crkve, ali bi morala očekivati neposluh u vojsci. A to nije nimalo jednostavna situacija. Za nju je, međutim, kriva sama vlast jer izbjegava probleme. Ugledni intelektualac Zvonimir Berković predviđa da će ovu vlast upropastiti upravo njezin imobilizam, premda je, kaže, to doista benigna vlast i nitko se naknadno neće crvenjeti što je u njoj sudjelovao. U tome, čini se, i jest problem.

U redu, predsjednik Mesić sada je umirovio sedam aktivnih vojnih časnika koji su se dali u politiku. Ali, dio njih u politici je već deset godina, zašto im se nije i prije zahvalio na suradnji? Mesić kaže za Slobodnu Dalmaciju da su to fašistoidne novine. Na stranu sada je li trebao birati riječi, ali ako vlast zna već godinama za slučaj Slobodne, zašto do danas nije problem riješila, nego tamo još vode glavnu riječ oni koje je postavila prošla politika, a ne, kako bi trebalo, ljudi koji znaju raditi novine?

Ako se stvar ne može riješiti zato što, kao sto se šuška, to ne dopušta jedan političar iz sadašnje vlasti, zašto se to otvoreno ne kaže? Ako netko iz UNS-a nezakonito kopa po prošlosti ministra policije Lučina, i ne samo njega, zar je dovoljno da to ministar prigovori na konferenciji za novinare? Zar takvi uopće još smiju biti u obavještajnoj zajednici? Ako premijer kaže da je "HDZ-ovcima bolje da šute" i nikom ništa, zašto bismo se čudili kad tu neodređenu poruku neki iskoriste da bi protumačili kako se nova vlast osvećuje bivšoj i ne da joj političku tribinu. Zašto je nekim HDZ-ovcima bolje da šute, to bismo svi htjeli saznati. Ako predsjednik Mesić kaže da nije na djelu kriminalizacija HDZ-a, nego pojedinaca poput Šeksa, mi bismo morali već sutradan saznati što se to inkriminira šefu jednog parlamentarnog kluba. I tako dalje, i tako dalje. Umjesto toga, i u slučaju pisma generala možemo samo promatrati puko oklijevanje. Prvo premijer o tome neće dati izjavu, nego pošalje liberala Granića koji kaže jednu rečenicu. Onda liberali ne daju svom ministru Jozi Radošu da govori, nego to, valjda radi ravnoteže, mora obaviti njegov zamjenik, SDP-ovac Zlatko Gareljić.

Zar je moguće da će vlast nasjesti i na provokaciju generala pa da će to biti stvar koja će opet stranke koalicije odvratiti od stvarnih, u prvom redu gospodarskih problema? Već je sada vrlo izvijesno da će dio vladajuće koalicije pripomoći da se obnovi ljetna rasprava o suradnji s Haagom i da će biti mnogo onih koji će umirovljenja generala tumačiti kao otvaranje prostora da se neke od njih izruči Haagu. Trebalo bi, međutim, imati na pameti da bivšim strukturama vlasti i jest glavni cilj izazivanje raskola u vladajućoj koaliciji, i to na bilo kojoj temi. Kad bi njih baš tema Haaškog suda posebno zaokupljala, na primijer zato što se skrbe za ispravnu raščlambu žrtve i agresora, onda bi svakako primijetili i to da se Mesić u Strasbourgu trudio uvjeriti europske partnere da Jugoslaviji ne treba ukidati sankcije dok god ne počne izručivati zločince Haaškom sudu. O tome, međdutim, oni ne diskutiraju. Imaju, izgleda, prečeg posla. I tako vlast polako postaje taocem fabricirane priče o tome da želi kriminalizirati rat i, napose, HDZ. A Goran Granić dopušta si duhovitost, namjesto da primijeti: ako netko danas kriminalizira HDZ, onda je to - sam HDZ, koji je, na primjer, zbog imidža smijenio Pašalića prije nego što ga je nova vlast uopće dotaknula. Valjda bismo sada svi trebali primijetiti: "Eto, riješili su se konačno tog Pašalića i sad su oni demokratska stranka". Pa nisu valjda politku HDZ-a vodili Sanader, Maja Freundlich ili Hrvoje Hitrec. Budimo načisto, ne vode je ni danas. I zato Granić i Vlada moraju i znati i odgovoriti tko i zašto radikalizira prilike u zemlji.