Istina je, povijest se ponavlja. Jedanput kao drama, a drugi put kao tragikomedija. Vidljivo je to i iz onoga što se događa u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Dakle, nakon Franje Tuđmana koji je, bez obzira na to što netko o njemu mislio, bio povijesna ličnost s nesumnjivom karizmom u vlastitoj stranci, na čelo HDZ-a došao je blijedi i neuvjerljivi Ivo Sanader. No, bio bi to problem samo HDZ-a, da Sanader i njegovi pristaše ne pokušavaju nedostatak političke uvjerljivosti i karizme nadoknaditi opasnim nakanama, pokušavajući gurnuti zemlju u vrtlog građanskoga rata.

Nemajući nikakav opipljivi argument kojim bi doveli u pitanje sadašnju koalicijsku vladu, Sanader i vrh HDZ-a pribjegavaju metodama zloglasnog Josepha McCarthyja. Upuštaju se, poput bivšeg američkog kongresmena, u lov na crvene vještice. Drsko i podmuklo Sanader i HDZ proglašavaju vladajuću koaliciju protuhrvatskom, uz dodatak da u njoj glavnu riječ vode komunisti. Naravno, i Sanader i ostali, koji su imali prste u tom otužnom i blasfemičnom paskvilu, dobro znaju da komunista nema ni u Vladi niti u Saboru. No, taj pridjev učinio im se dovoljno zvučnim da njime plaše hrvatske građane.

Takvo posezanje za najvišim crkvenim autoritetima u politantske i opasne namjere jedne stranke nije zabilježeno na europskim prostorima. Nažalost, to samo pokazuje da je glib balkanskih močvara totalno zamaglio HDZ-ove vidike i da u nedostatku argumenata ne prezaju ni od najvulgarnijih falsifikata i podmetanja.

Zanimljivo je što Sanader i drugovi u svojoj poslanici na desetak mjesta upotrebljavaju riječ režim kako bi i na taj način oklevetali sadašnju koaliciju. Tijekom deset olovnih godina HDZ-ove vladavine riječ režim je bila proskribirana i nije se smjela upotrijebiti kao oznaka Tuđmanove vlasti ni u medijima ni s govornice parlamenta. Sanader, Šeks, Krpina i ostali korifeji HDZ-ovske političke nekulture skakali su iz svojih klupa, ako bi se neki od zastupnika drznuo upotrijebiti tu riječ, a novine koje su je rabile bile su bezočno stigmatizirane.

Zapanjujuća je sličnost u nekim političkim procjenama Sanadera i ostalih HDZ-ovih lidera s procjenama pa i retorikom Slobodana Miloševića. Beogradski diktator tako ujedinjenu oporbu proglašava inozemnim slugama, a Sanader u svom proglasu tvrdi da vlast u Hrvatskoj želi provokacijama uvesti izvanredno stanje i omogućiti »intervenciju nalogodavaca aktualnog režima s ciljem stvaranja dugotrajnog protektorata u ovom dijelu Europe...«. Milošević i Sanader svoje političke oponente optužuju za šurovanje s nekim imaginarnim inozemnim čimbenicima.

Politički pamflet koji je tako nebulozno nazvan »Proglasom hrvatskom narodu u domovini i svijetu« u svakom je slučaju prijeloman događaj, ne samo za daljnju političku poziciju HDZ-a nego i za politički život Hrvatske u cjelini. Sadržaj tog dokumenta jasno pokazuje da HDZ stoji iza čitava niza uznemiravajućih i zabrinjavajućih događaja u Hrvatskoj, od formiranja samozvanih stožera za obranu digniteta Domovinskog rata do pisma skupine generala koji su, suprotno svakoj europskoj demokratskoj tradiciji, pokušali arbitrirati u pitanjima koja nemaju nikakvu vezu s ustavnim položajem vojske i njenom zadaćom. Gorčinu izbornog poraza HDZ očito ne može prihvatiti. U prirodi je onog tko izgubi da se ljuti i da pokuša razloge svog političkog neuspjeha potražiti na raznim stranama. Međutim, kada se u patološkom nastojanju povratka na vrh političke scene nastoji stvoriti klima maksimalne političke napetosti, kada se želi izazvati idejna čak i fizička konfrontacija s političkim neistomišljenicima pod svaku cijenu, onda takve nakane ne mogu biti prihvaćene kao dio legalnoga i dobronamjernoga političkog djelovanja. Hrvatska demokratska zajednica nije sama stvorila hrvatsku državu pa ne nema pravo ni dovoditi u pitanje njenu sigurnost svojim zlim politikantskim nakanama. Pribjegavajući retorici makartizma, političke pojave koja je nestala početkom 50-ih godina i koja je osuđena i u zemlji gdje je nastala, Hrvatska demokratska zajednica i njeno sadašnje vodstvo legitimirali su se pred hrvatskom i europskom javnošću kao skupina dešperatera opasnih i nečasnih nakana.