Pošto se u tisku stalno provlači i ponavlja teza kako u Hrvatskoj osim ekstremne desnice (HDZ i njegovi trojanski konji) ne postoji moderna konzervativna desnica, obavještavamo javnost da umjerena desnica ipak postoji, i pošteno bi bilo da hrvatska javnost sazna istinu o ljevici i desnici, i o ekstremnoj politici, lijevoj i desnoj.

U zemlji koja prema podacima bivšeg Tuđmanovog upravitelja političke policije (SZUP) Josipa Manolića ima preko 120 tisuća doušnika Udbe govoriti o povratku ustaša, fašista ili ekstremnih desničara više je nego krivo. Ustaše su ostali u Bleiburgu, u protutenkovskim rovovima kraj Maribora, u Jazovki i drugdje na Križnom putu. Dok su na hrvatskoj dalekovidnici pod Tuđmanovom kontrolom paradirali “ustaše” tipa Đapića i Gojkovi generali Ćuk, Andabak, Tuta i drugi “momci”, kršilo se hrvatsko državno pravo i uništavalo pravaštvo putem režima. Tuđmanovo dijeljenje Bosne i Hercegovine s Miloševićem percepira se kao politika desnog, nacionalističkog ekstremizma. Kako bi se onda nazvala dogovorena podjela Poljske i Istočne Europe paktom Molotov-Ribbentrop 1939. godine? (Hitler je bio ekstremni desničar, a Staljin ekstremni ljevičar.) Ekstremni ljevičari (nacional-komunisti) Tuđman i Milošević poslužili su se demagogijom i za birače navukli nacionalna odijela i mahali nacionalnim stijegovima.

Tvrdnja da u Hrvatskoj nema desne političke tradicije nije točna. Modernu konzervativnu političku desnicu (ne i desničarstvo ili desni ekstremizam) u Hrvatskoj je etablirao 1990. Dobroslav Paraga kroz obnovljenu Hrvatsku stranku prava. Upravo zbog političke konkurencije i lažnog Tuđmanovog “narodnjaštva” ili političkog “centra” je vrhovnik Tuđman prišao fizičkim likvidacijama pravaša (Ante Paradžik) i političkim atentatima i procesima. Tuđman je izvršio čišćenje političke scene i višestranačkog sustava upravo na Paraginom primjeru. Pri tome je HSP još koliko, toliko bila akceptirana, ali ne i Paraga. Od Oca domovine Ante Starčevića je Paraga prihvatio njegovu konzervativnu koncepciju hrvatskog državnog prava na kojoj i danas ustraje i štiti ju. Starčevićeve slobodarske težnje političkog naroda je Paraga ukomponirao u svoju politiku ljudskih prava. Kad je osnovao HOS realizirao je kao patriot Starčevićevu platformu nacionalnog oslobođenja.

Dok se SKH zalagao 1989. za jugo-federaciju, HDZ je bio za jugo-konfederaciju. Nema političara niti stranačkog lidera u Hrvatskoj koji se poput Parage 1989. zalagao za državnu nezavisnost Hrvatske i nacionalnu slobodu hrvatskog naroda. Pri tome je Paraga u američkom Kongresu 1989. rušio Markovićev jugo-režim i veliku Srbiju, zagovarajući ljudska prava.

Nije, dakle, istina da u Hrvatskoj do danas nije oblikovana moderna desna pozicija. Ona je oblikovana od Dobroslava Parage i personificirana njegovom političkom osobom. Druga je istina da moderna desna politika u Hrvatskoj od 1990. do danas (2000.) nije imala niti ni danas ima pravo javnosti. Pravaši i njhov prvak Paraga nemaju danas pravo ni na Starčevićev dom niti na HSP kao svoju stranku. To joj je negirao Tuđman a nova Vlada eskivira u ispravljanju slikovitih krivih Drina Franje Tuđmana. Zato se danas ne rješava spis o Hrvatskoj stranci prava koji se gubi na relaciji Ministarstvo pravosuđa – Upravni sud u “bespućima povijesne zbiljnosti”. To je već viđena Tuđmanova politika.