Nakon uspješno izvedene intervencije NATO-a protiv režima Slobodana Miloševića svi saveznici bili su jednoglasni da je akcija bila potrebna i dijelili su zasluge za uspostavu mira na Kosovu. Što je sve prethodilo i kako je uopće došlo do intervencije, otkriva James Rubin, bivši glasnogovornik američkog State Departmenta i bliski suradnik državne tajnice Madeleine Albright. James Rubin iznosi u britanskom Financial Timesu mnoge nepoznate događaje uoči intervencije te ocjenjuje da je većina europskih saveznika, uključujući Britance kao najbliže, "postavljala prepreke odlučnoj akciji" i da je konsenzus postignut samo zahvaljujući vještini i upornosti Madeleine Albright.

Na to je Cooku M. Albright odgovorila: "Promijenite odvjetnike!" Tek na poticaj premijera Tonyja Blaira Britanija je napokon prihvatila da za intervenciju protiv srbijanskog režima nije potrebno dopuštenje Vijeća sigurnosti.

Dok je letjela na sastanak Kontaktne skupine u London, M. Albright kazala je: "Dosta mi je ovakvih odlazaka na sastančenja. Sada vidim kako se mogla dogoditi Bosna." Njemački ministar Klaus Kinkel zalagao se za "jedinstvo s Rusima, što je značilo ne činiti ništa, Italija nije htjela izgubiti unosne poslove sa Srbijom" i razvodnjavala je sankcije. Na to je M. Albright uzela riječ: "Naši prethodnici sjedili su u ovoj dvorani i činili su pogrešku za pogreškom u Bosni. Ne možemo stajati po strani i dopustiti Miloševiću da radi na Kosovu ono što više ne može raditi u Bosni!" "Čak i naši nabliži saveznici, Britanci, postali su velik problem. Početkom lipnja 1998. američka vlada bila je ljuta kad su Britanci, bez savjetovanja, počeli tražiti dozvolu UN-a (za intervenciju), iako nas je Moskva upozorila da će uložiti veto pri svakom pokušaju da se rabi vojna sila protiv Srbije."

Rubin prvi put otkriva da je čak i M. Albright pokušavala sve moguće u diplomaciji i nakon neuspjeha mirovnih pregovora nazvala je Miloševića i predložila mu sastanak u Ženevi i razgovor o onom što su Srbi odbacili u Rambouilletu. Milošević je odbio. Šefica američke diplomacije imala je problema i u svojoj vladi, gdje su se ljudi iz Pentagona opirali čak i raspravi o tome trebaju li se Sjedinjene Države založiti za rješavanje krize na Balkanu. Nakon bitke od nekoliko tjedana pobijedila je u Bijeloj kući i dobila pristanak predsjednika Clintona, a uspjela je dobiti i posredni pristanak Rusa na intervenciju, piše Rubin. Ruskom ministru Ivanovu rekla je:

Britanski ministar Robin Cook, dok je javno dočekivao M. Albright poljupcima, na jednoj joj je konferenciji Kontaktne skupine cinično rekao: "Madeleine, ti se toliko ne slažeš s ovim zasjedanjima da bi možda trebala uzeti odmor." No, kad je američka tajnica uspjela uvjeriti saveznike da se u pregovorima s Miloševićem nešto može postići jedino silom, jer on samo na to reagira, svi, pa i Robin Cook, počeli su se prikazivati odlučnim saveznicima. (žt)

Amerikanci su htjeli dovesti u Rambouillet glavnog tajnika NATO-a Wesleyja Clarka da objasni Albancima kakve će sigurnosne mjere poduzeti NATO na Kosovu i tako uvjeriti Albance da će biti sigurni pristanu li na mirovni aranžman. No, Francuzi nisu htjeli dopustiti Clarku da dođe u Rambouillet. Tvrdili su da bi to poremetilo diplomatsku ravnotežu prema Srbima. Na kraju se Clark sastao s albanskim pregovaračima u zračnoj luci. Rubin također opisuje kako je Albright "lomila" vođu albanskog izaslanstva Thaqija, pri čemu je "skoro proplakao". (žt)

- Bili smo sigurni da Srbi nisu zainteresirani za mirovne pregovore, kaže Rubin. Oni su namjeravali riješiti albanski problem silom. Milan Milutinović, predsjednik Srbije, priznao je to u jednom od prvih susreta s M. Albright, rekavši joj: "Srbija je prijatelj Amerike. Želimo biti član NATO-a, trebate nam dopustiti da uđemo u NATO, a ne bombardirati nas." Albrightova mu je na to odgovorila: "Razumijete li vi da će uslijediti napad NATO-a ako Srbi ne pristanu na mirovni sporazum?" Milutinović je odvratio: "Zašto se toliko brinete oko tih Albanaca? Mi ćemo riješiti albanski problem u nekoliko tjedana." (žt)