Na osnovi članaka 31. i 35. Zakona o javnom priopćavanju tražimo ispravak krivih informacija objavljenih u Vašem listu dana 03.10.2000. pod naslovom “Paragina dva lica” autora Ljubomira Škrinjara.

Što je babi milo, to joj se snilo, veli narodna poslovica. Onaj tko se zalagao i zalaže za hrvatsko državno pravo, za istinu, koja nema cijenu, biva napadan bez milosti. Pravaški prvak Paraga zbog toga plaća najveću moguću cijenu od svih drugih političara u Hrvatskoj. Zbog farizeja u Hrvatskoj Paraga mora cijelog života dokazivati svoje hrvatsko pravovjerje i uvjeriti one najtvrdokornije krivovjernike na ljevici i tzv. desnici da su u potpunoj zabludi glede svojih političkih stajališta. Međutim, istina isto može biti penicilin za farizeje, zato krenimo redom:

Gospodinu Ljubomiru Škrinjaru je očito krivo što Paraga pod Mesićevim predsjedništvom nije u pritvoru, što mu Mesić poput Tuđmana ne montira politički proces na Vojnom sudu, što mu putem trojanskog konja ala Đapić ne uzurpira i zabrani Hrvatsku stranku prava 1861. i što ga ne drži pod medijskom blokadom poput Tuđmana. Upravo je politika moderne, konzervativne, ne treba dvoumiti, umjerene desnice Dobroslava Parage afirmirala 1990. hrvatsko državno pravo. Zato se Paraga protivio Račanovoj politici očuvanja federativne Jugoslavije, i Tuđmanovoj politici stvaranja konfederativne Jugoslavije. Ne radi se o tome da g. Paraga ima amneziju, nego oni koji tvrde da ju ima. Gospodin Mesić je bio najbliži Tuđmanov suradnik i shodno tome tumačio njegovu politiku u javnosti. Zato ga je Paraga i kritizirao (i obratno), a pošto riba smrdi od glave, sve pravaške kritike ticale su se Franje Tuđmana. Kada je Stipe Mesić uvidio da Tuđmanova politika dijeljenja Bosne neće proširiti Hrvatsku nego ju odvesti u slom, rekao je Tuđmanu zauvijek Z’Bogom i prešao u oporbu gdje ga je čekao Paraga. Zbog toga, a i zbog zalaganja današnjeg Predsjednika Republike za stvaranje pravne države i demokracije u Republici Hrvatskoj nema razloga da ga Paraga ne podržava, u čemu je i od strane vladajuće Šestorke Mesić dosta usamljen. Paraga podržava svakoga tko traži i brani hrvatsko državno pravo. To je cijela enigma u davanju, ne i bezuvjetne, potpore Predsjedniku Mesiću, a osnovni kriterij kada pravaši nekoga podupiru su djela, a ne samo riječi.

Kad je riječ o mnogim iz konteksta izvađenim citatima pravaškog predsjednika Parage, koji valjda trebaju dočarati opus Paragine politike unazad dva desetljeća, treba reći da ni tu nema dvoličnosti, jer u kontekstu, pravaška politika zagovara sve ono što je zagovarala i 1990. a što još nije ostvareno: hrvatsku pravnu državu, demokraciju, višestranački sustav, slobodu medija, ravnopravnost ljudi u Hrvatskoj, hrvatski politički narod i savez država RH i BiH između Sutle i Drine, i Mure i Jadrana, koja bi nastala poput Europske unije voljom naroda izraženom na referendumu. Drugim riječima, Schengenska granica na Drini a ne na Sutli. Pravaška politika ne traži aneksiju Bosne i Hercegovine ili nekog njenog dijela kao što je radila dinastija Habsburg, Karađorđević ili Tuđman.

U Washingtonu su HSP zaista jedno kratko vrijeme držali ekstremnom strankom, ali samo zato što su takve optužbe dolazile od srbijanskog lobbyja zastupnice Delich-Bentley, i preko hrvatskog veleposlanika Miomira Žužula. Ne samo da su Tuđman i Milošević zajedno dijelili Bosnu, nego su zajedno optuživali i uništavali HSP. Možda je g. Škrinjar (osoba je izmišljena, autor se krije pod tuđim imenom) ljubomoran što i Paraga nije dvoličan kao 99% političara u Hrvatskoj, ali srećom, nisu svi isti, jer kad bi tako bilo, nikada hrvatski narod ne bi imao perspektivu za materijalni i duhovni prosperitet. S Paragom tu perspektivu ima.

Ured za odnose s javnošću