Dnevni osvrt Ljutnju ministra obrane nakon Mesićeve odluke komentira Ivanka Toma

Ministar obrane Jozo Radoš izjavljuje da ne dovodi u pitanje odluku Predsjednika Republike o umirovljenju sedmorice generala HV-a. Ipak, ne skriva da je ljut na Mesića što je odluku o umirovljenjima donio samostalno. "Radi suradnje unutar vlasti i uloge ministra obrane u vojnim pitanjima, bilo bi logično da su se prethodno obavile kozultacije", rekao je Radoš. Požalio se i da je komunikacija na liniji MORH - Ured Predsjednika i inače vrlo loša. Ispada da će se, zahvaljujući povrijeđenoj taštini ministra Radoša, prva pravodobna i efikasna reakcija na provokacije desničarskih struja koje već mjesecima uznemiruju javnost pretvoriti u najnoviju političku trakavicu.

No, kada se razmotri što se sve zbivalo proteklih petnaestak dana, postaje jasno da je Radoš da je stvarno to želio - ne samo mogao, nego i trebao sudjelovati u odluci o sankcioniranju aktivnih generala koji su se odlučili na javni politički istup. Da dvanaestorica generala priprema otvoreno pismo u kojem će prosvjedovati protiv navodnog ugrožavanja digniteta Domovinskog rata znalo se barem dva tjedna prije. I Radošev zamjenik Zlatko Gareljić je potvrdio da se znalo za to pismo te naveo da se razgovaralo s nekim potpisnicima kako bi se spriječilo objavljivanje. Unatoč svemu tome, Radoš je ocijenio da je važnije otputovati na Tenerife gdje je sudjelovao na Kongresu Europske liberalne demokratske i reformske stranke. Za Radoša, koji sada inzistira na ulozi ministra obrane u vojnim pitanjima, bilo je važnije sudjelovati u raspravi o proširenju reformirane EU, nego biti u Zagrebu i sudjelovati u rješavanju krize u vojnom vrhu.

Nadalje, generali su s otvorenim pismom izašli u četvrtak, no Radoš, umjesto da sjedne na prvi avion za Zagreb, reagira tek nakon što je Mesić potpisao odluku o umirovljenju. Istodobno s objavom Mesićeve odluke, ministar se javlja s ocjenom da je odluka drastična i donesena bez znanja Ministarstva. Da bi se stvar još više zakomplicirala, u medije se iz MORH-a pušta priča o vjerojatnoj Radoševoj ostavci. Nakon što je stigao u Zagreb, ministar sve to demantira, miri se s vrhovnim zapovjednikom, ali zato u prvi plan izbacuje pitanje svoje uloge u budućem sustavu Oružanih snaga.

Zato se na kraju postavlja pitanje čime je uopće bilo motivirano ukupno Radoševo ponašanje u slučaju generali i zbog čega je najviše uvrijeđen ispao baš ministar koji se pred problemom u svom resoru - sklonio u inozemstvo?