Pašalića su jednoglasno smijenili HDZ-ovi zastupnici kao potpredsjednika Sabora dok je bio na putu navodno zbog toga što je kompromitiran u javnosti, bez obzira što ga je manje-više isto društvo, ali u tajnom glasanju, prije osam mjeseci postavilo na to mjesto, iako se i tada dobro znalo u koliko je afera umiješan.

No, da je Pašalić bio glavni tvorac, subotnji proglas HDZ-a bio bi pametnije, mnogo lukavije i politički taktičnije napisan, a i u demagogiji, po kojoj je Pašalić poznat, teško bi nadmašio napisani proglas. Prvo, HDZ optužuje vlasti da žele poništiti državni suverenitet i "uvesti Hrvatsku u balkansku asocijaciju". Drugo, tvrdi da su vlasti komunističke "prožete antihrvatskim duhom", a da način obračuna s neistomišljenicima poprima razmjere "režimskog terorizma". Obznanjuje se da su HDZ-ovi zahtjevi istovjetni sa zahtjevima stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, a to, među ostalim, znači da se traže ostavke predsjednika Republike Mesića i ostavka cjelokupne Račanove vlade i uhićenje oko 20.000 Srba koji su u Hrvatskoj, a pomilovani su zakonom o oprostu (tako tvrdi i to traži zagrebački stožer).

Smisao proglasa hadezeovaca je u pozivu strankama šestorke da razvrgnu koaliciju "s komunistima" jer dok pozivaju na hitne prijevremene izbore, svjesni su da HDZ i zajedno s Đapićem, Gabelicom, Veselicom, Pavelićem i Schwartzom ne može prebaciti petnaestak posto.

Ako se već ide na vrednovanje bliske povijesti zbog bolje budućnosti, sadašnje vlasti i mnogi prisluškivani građani u ondašnjoj policijskoj državi mogli bi HDZ optužiti za sve ovo za što on optužuje. Kada bi se samo malo vratili u prošlost, prisjetili bismo se posvemašnje izolacije Hrvatske kojom je najdoslovnije bila vezana uz (po)ratni Balkan, a hrvatski je režim svijet svrstavao blisko uz Miloševićev u Srbiji. I ne bez razloga jer su dva poglavara i režima surađivali u ratu u Bosni i Hercegovini i godinama se pokušavali dogovoriti o ratnom plijenu. Hrvatska nije bila u balkanskoj asocijaciji, ali je i te kako bila povezana sa Srbijom.

Isto tako, može se HDZ optužiti da je stvorio protuhrvatski i protunarodni režim, ne samo toleliranjem nego interpretacijom besprizornih pljački kao da su one u najširem hrvatskom državnom interesu. Istražni organi i pravosuđe nisu reagirali kad je ubijeno više stotina Srba nakon Oluje i spaljeno ako 20 tisuća kuća jer je valjda i to bilo u državnom interesu. Iz tog se rakursa može shvatiti priglup Sanaderov ultimatum Vladi da do tog i tog datuma uhvati Levarova ubojicu. Jer HDZ-ovo je pravosuđe tako radilo, kad im je trebao krivac - našli su ga.

On te izbore, uz podršku svojih stranačkih kolega, ne bi bio priznao kao što 1995. nije priznao izbore za Zagreb i kao što izbore u Jugoslaviji ne priznaje kolega Milošević.

Ako se većina zastupnika ipak odluči na sastavljanje deklaracije i na taj način krene u susret HDZ-ovim zahtjevima i zahtjevima braniteljskih udruga ne bi li ih makar malo odobrovoljila, treba, uz svu hvalu efikasnosti i junaštvu hrvatske vojne sile, i jasno definirati smisao hrvatskog obrambenog rata.

Ako se već mimo konačnijeg povijesnog suda ide na političke definicije da bi se lakše sagledala sadašnjost i budućnost, moralo bi se reći da je smisao tog rata bila samo obrana Hrvatske u avnojevskim granicama, da se nije pristajalo na ništa manje od toga, ali i da cilj nije bio da se te granice prijeđu. Tamo gdje su se te granice prelazile, trebalo bi to reći, to više nije bio Domovinski rat, a nije niti podvig ni junaštvo.

I, zbog nerazumijevanja, treba ponoviti ono što je toliko jasno da je glupost govoriti - da institucije vlasti moraju imati potpuno odriješene ruke u procesuiranju onih za koje se sumnja da su se ogriješili ratnim zločinima jer ne mogu udruge ili HDZ birati koga se smije, a koga ne smije hapsiti.