Na tradicionalnom gospodarskom forumu na Jesenskom velesajmu premijer Ivica Račan prvi je put priznao da nova hrvatska vlast nije dovoljno iskoristila političku naklonost Europe i svijeta, koju je stekla nakon siječanjskih izbora. Prošli tjedan Vlada je priznala i da nedovoljno brzo provodi strateške zadaće iz svojeg programa, odnosno, da kasni s provedbom najavljenih reformi. Naime, prihvaćajući zaključke o poboljšanju rada Vlade, ministri su morali sami sebe obvezati da će se angažirati na izvršavanju prioritetnih cffjeva Vlade te da će sva ministarstva ubrzati svoj rad na provođenju reformi.

Iako to još ne želi do kraja priznati, iz tih zaključaka je razvidno da šef Vlade ipak nije zadovoljan ni radom svih ministara. Zato su posebnim zaključkom ministri zaduženi da osiguraju pravodobno i dosljedno izvršavanje zaključaka hrvatske vlade. Što do sada očito nije bio slučaj. Spomenuti zaključci, tj. obveze ministara, samo su dio opsežnih zadaća koje je Vlada dala sebi, a koje su rezultat višetjednog hodanja članova užeg kabineta po svim ministarstvima i zajedničke sesije članova Vlade na Bjelolasici. Bez obzira na ostatak tehničkih uputa koje su dobili članovi Vlade - poput one da odrede tajnika ministarstva koji će koordinirati sve poslove unutar pojedinog resora - dobro je što su i u Vladi shvatili da kasne u najvažnijim poslovima. Reforme koje su najavljene kao dio Vladine politike novog smjera ne teku prema očekivanjima javnosti. Hrvatska vlada ima sve manje i manje "štofa" koji bi ponudila inozemnim partnerima na uvid i ocjenu. Promjene nekih važnih zakona koji se tiču gospodarstva nišu još učinjene, iako su prema planu operacionalizacije programa Vlade trebale biti gotove tijekom rujna.

Porezna reforma, primjerice još nije okončana iako se na njoj radi mjesecima. Zbog tog kašnjenja, uz ostalo, predstavnici Vlade nisu mogli otići ni u SAD, gdje su američkim financijašima i investitorima trebali predstaviti mogućnosti ulaganja u našu zemlju. U vladi su ocijenili velikim pomakom svoju odluku o sanaciji 16 državnih poduzeća, pri čemu ministri vjeruju da će to podići ugled Hrvatske u inozemnim financijskim krugovima. No, financijski teret koji je ta odluka stavila na državni proračun prije će inozemstvo zabrinuti nego razveseliti.

Predstavnici MMF-a jasno su upozorili predstavnike naše Vlade kako je situacija u državnom proračunu još vrlo teška. Što i ne čudi jer se kasni i s reduciranjem proračunskih rashoda, iako se gomilaju nove financijske obveze države. Izmijenjena je i struktura proračunskih prihoda nizom Vladinih odluka, poput one posljednje o smanjivanju trošarina na naftne derivate. Takve izmjene traže i rebalans proračuna, ali iz Ministarstva financija još nema prijedloga te vrste prema Vladi. Ako želi djelovati prema principu uredne i transparentne države, Vlada bi morala izvršiti rebalans jer postoji dovoljno razloga za to.

Ni pregovori sa socijalnim partnerima o uspostavi socijalnog mira nisu odmakli daleko od početne točke. A postizanje socijalnog pakta svakako je jedna od pretpostavki za bilo kakve daljnje reformske zahvate, koji će tražiti odricanja velikog broja građana. Zanimljivo je da se nova vlast takvim temama ne bavi mimo Banskih dvora. Vladajuće stranke i njihovi čelnici održavaju posebne sjednice o smjenama generala ili o Haagu, ali se ne sastaju da bi dogovorili bržu provedbu porezne reforme ili bolju komunikaciju sa sindikatima.

I gospodarski stratezi vladajućih stranaka javno ističu taj problem pa ne čudi nedavni istup SDP-ovca Drage Kovačevića, koji je otvoreno prozvao i svog stranačkog kolegu, ministra financija dr. Matu Crkvenca. Ne treba ni spominjati da su neovisni ekonomisti već odavno okrenuli leđa novoj vlasti i novoj vladi upravo zbog toga što ne provodi obećano, odnosno, što nedovoljno brzo ulazi u reforme. Ako će prošlotjedni zaključci Vlade doista značiti ubrzanje tog posla, a ministri se prestati baviti organizacijom kabineta, onda još nije kasno da se uskoro Vladi počnu davati i komplimenti. Za sada je bolje slati joj upozorenja i konstruktivne kritike.