Reagiranje g. Milana Lovrića (SDP-BiH Čitluk) u članku “Slobodne Bosne” pod naslovom “SDP u pohodu na Hercegovinu” od dana 14. rujna ove godine vjerojatno nije ispunilo očekivanja predsjednika njegove partije g. Lagumdžije jer bivši Tuđmanov vojnik “Herceg-Bosne” nije demantirao niti jednu tvrdnju iz priopćenja Bosanskohercegovačke stranke prava 1861. povodom njegove kandidature za nositelja liste i predizbornog kandidata SDP-BiH u bosansko-hercegovačkoj pokrajini zapadne Hercegovine. Suprotno tvrdnji g. Milana Lovrića nije nam cilj bio dovesti na stup srama bosansko-hercegovačku Socijaldemokratsku partiju, nego g. Lovrića koji je obmanuo svog novog predsjednika g. Lagumdžiju jer mislimo da Sarajevo ne bi bilo toliko ludo kandidirati bivšeg zatiritelja Republike Bosne i Hercegovine. Iako smo povodom njegove kandidature uputili prigovor međunarodnom izbornom povjerenstvu, protektori Bosne i Hercegovine u stilu baruna Muenchausena bili su mišljenja da nema saznanja kako bi spomenuti gospodin bio optužen od Haaškog suda za ratne zločine, osim ako nije na tajnoj optužnici tužiteljice gospođe Carle Del Ponte. Mi ga nismo optužili za ratni zločin nego za nemoral u politici koji seže u 1991. godinu. Zanimljivo je, da g. Lovrić tvrdi kako je priopćenje naše stranke pročitao, iako ono na ozemlju države BiH nije objavljeno. Da li mu je možda u pribavljanju priopćenja pomogao bivši šef SIS-a “Herceg-Bosne” Ivica Primorac?

Sramota za Socijaldemokratsku partiju, koja je nastala iz Saveza komunista Bosne i Hecegovine, poput Hrvatske demokratske zajednice, što ju na predstojećim izborima predstavlja čovjek iz Čitluka koji je stavio svoj potpis na osnivanje Tuđmanove “Herceg-Bosne”. G. Lovrić to komentira višom silom, inače bi mu naglo prestala politička karijera. Zbog karijerizma razbijao je svoju domovinu, nezavisnu i međunarodno-priznatu državu Republiku BiH, da bi ju zbog karijerizma danas gradio. G. Lovrić nevješto pokušava u dubokom bosanskom snijegu prikriti tragove koji su vodili do Predsjedničkih dvora vrhovnika Tuđmana na Pantovčaku u Zagrebu. Godine 1991. Milan Lovrić je, tada član HDZ-BiH, sijao žito u Hercegovini i molio Boga da u Zagrebu padne kiša. Tada je bio spreman za Tuđmana, danas za Lagumdžiju. Konvertit Lovrić nema moralno pravo da u politici kritizira svoje bivše suborce i drugove iz Tuđmanovog propalog pokreta. Ako su ga tuđmanovci još 1991. otpilili kao suhu granu s “herceg-bosanskog” stabla, kako onda tumačiti činjenicu da je Milan Lovrić i dan danas direktor Mostarskog sajma. Nije Mate Boban dijelio funkcije u svom pašaluku otpalim suhim granama, nego samo provjerenom i dokazanom partijskom kadru.

Ne postoji “fantomska Hrvatska stranka prava 1861.” nego Bosanskohercegovačka stranka prava 1861. koja je multi-etnička nacionalna stranka za državljane Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničko porijeklo i vjeru, koji su za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Upućujemo g. Lovrića da prestane gledati prema Grudama i da baci pogled na nadležni sud u Sarajevu, gdje može provjeriti registraciju naše stranke. Činjenica što je priopćenje stiglo iz Zagreba predstavlja sramotu za g. Lovrića jer je upravo on sa Tuđmanovim janjičarima otjerao branitelje Bosne i Hercegovine u emigraciju pod prijetnjom likvidacije kao što su ubili generala Blaža Kraljevića iz Hrvatskih obrambenih snaga koji je bio član štaba Armije BiH i jedan od zapovjednika obrane Bosne i Hercegovine, dok je Lovrić, kao što je sam rekao, bio samo običan Tuđmanov vojnik koji je branio i proširivao granice “Herceg-Bosne” na račun Bosne i Hercegovine. Danas je zaposlen i u Gospodarskoj komori Herceg-Bosne, što je dokaz da još uvijek sanja o “Herceg-Bosni”. U suprotnom bi valjda bio zaposlen u gospodarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine. To što Hrvati zapadne Hercegovine prate Hrvatsku televiziju kriv je i Milan Lovrić koji je 1991. svojom politikom slikovito okretao repetitore prema Pantovčaku.

Kao “poseban handicap” na predstojećim izborima novopečeni socijaldemokrat navodi što Hercegovci čitaju tisak iz susjedne države (R.H.) te da “nemaju dovoljno informacija o aktualnim političkim prilikama u BiH” (“Slobodna Bosna” od 14.09.2000.) Dana 15.09.2000. godine g. Lovrić daje interview tisku iz susjedne države (tjedniku “Nedjeljnja Dalmacija”) preko cijele strane A3 formata po njemačkom standardu DIN, vjerojatno vrbujući preostale češke turiste za svoju kampanju.

U svojim obraćanjima biračima Bosne i Hercegovine preko tiska u Hrvatskoj nijednom riječju nije spomenuo politički program SDP-BiH nego samo da je SDP-BiH jedina alternativa. (Čime?) Vjerojatno kao HDZ-BiH 1990. godine. S kandidatima poput Milana Lovrića će BiH još dugo, dugo imati međunarodnog protektora.

Vlado Musa