Ako će nas netko doći glave, bit će to mangupi iz naših redova. A, Zlatko Canjuga oduvijek je bio mangup. Ne od prekjučer, kada je na konferenciji za novinare »oprao« svoju dojučerašnju stranku, već od trenutka kad je 1995. godine pristao postati predsjednik HDZ-a u Zagrebu, u gradu koji je dvotrećinski mrzio HDZ, a samo ga jednotrećinski volio. Njegovom političkom mangupluku nije bilo kraja - pljuvao je po Dinamu i vlastitim navijačima da bi zatim prvi proglasio navodnu volju umirućeg predsjednika države i povratak imena Dinamo. Javno je priznao da je bio spreman na kršenje zakona u zagrebačkoj predizbornoj kampanji, koja ga je 1997. dovela do mjesta predsjednika Gradske skupštine i sukoba s gradonačelnicom Marinom Matulović-Dropulić. Bio je samoproglašeni Cezar s nogometnom loptom, borac za Hrvatsku na prvoj liniji fronte u Njemačkoj, glasni kritizer Ivića Pašalića (koji ga nije mogao vidjeti ni nacrtanog) kad su mnogi uvidjeli da HDZ-ova kola idu nizbrdo. Prvi je shvatio da je u Hrvatskoj politička scena pravi karneval, pa se nije libio maskirati raznim lažima, pomažući i tastu da iskoristi dolazak Komercijalne banke u Sinj.

A onda su došli neminovni porazi, jer je Canjuga bio najlošiji u političkim spletkama. Zdravko Mamić spjevao mu je pjesmicu: »Oj, Canjuga Zlatko, j.... ću te slatko«, a on ga je naivno primio natrag u Dinamo i u znak zahvalnosti dobio nož u leđa. Njegova demagogija bio je vrlo slab forte u trenucima kad je Titanic počeo tonuti i kad je trebalo gristi da bi se došlo do pojasa za spašavanje. On je tada svirao nešto o frakcijama i ubrzo svoje - odsvirao. I, konačno, postao je slobodni strijelac, ono što je odavno trebao postati, jer, teorijski i demagoški, tričetvrt HDZ-a nije mu ni do koljena.

I, zato je užitak slušati njegov obračun s HDZ-ovcima koji je, realno gledajući, tek počeo. Canjuga je potegnuo takve antihadezeovske argumente kakve se nije usudila povući ni šestorka, jer tko će kome, nego svoj svome. Oštricu bijesa konačno je okrenuo pravoj strani, makar mu trebalo deset godina da to shvati. Nastavi li u istom stilu, jedno je sigurno - u galeriji bljedunjavih likova, koji godinama popunjavaju hrvatski parlament, Canjuga će zauzeti izdvojeno mjesto zbog čega ćete ga voljeti ili mrziti, podnositi ili prezirati, ali ga nikad nećete zaboraviti. (Dean Sinovčić)