OBJELODANJENO IZVJEŠĆE DRŽAVNE REVIZIJE ZA 1999. GODINU OTKRIVA RASTROŠNOST MORH-a, MUP-a I MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA

Nakon što je nedavno saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s posebnog izvješća Državnog ureda za reviziju skinuo oznaku državne tajne napokon se zna kako su proračunske kune trošili Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo vanjskih poslova, doduše samo za 1999. godinu. A s obzirom na to da se radi o najvećim "gutačima" kuna poreznih obveznika, samo prošle godine su ova tri ministarstva potrošila oko deset milijardi kuna ili oko 22 posto državnog proračuna.

Najveći potrošač i u prošloj godini bio je, naravno, MORH čiji je planirani proračun iznosio nešto manje od 5,7 milijardi kuna, a ostvareni su ukupni prihodi, odnosno rashodi u iznosu nešto manjem od šest milijardi kuna. Valja naglasiti da je MORH na kraju prošle godine ostao dužan više od 800 milijuna kuna. Inače, najveći izdaci, oko 3,4 milijarde kuna, odnose se na plaće zaposlenih, dok je na ime tekućih vojnih izdataka potrošeno nešto više od 2,5 milijarde kuna, što je, kako tvrde revizori, 22,1 posto manje u odnosu na prethodnu godinu.

Među najzanimljivijim izdacima svakako su 340 milijuna kuna doznačenih hrvatskoj komponenti Vojske Federacije BiH, te 3,4 milijuna kuna potrošenih za obranu generala Tihomira Blaškića. Zanimljivo je da se sredstva koja su na ovaj ili onaj način otišla u susjednu državu vode kao specijalni izdaci, a u izvješću revizora piše da su to "izdaci za pomoć prognanicima u RH putem humanitarnih udruga i prognanicima u BiH putem računa dobavljača za hranu, odjeću, obuću, građevinski materijal za pomoć u gradnji i druge oblike pomoći"!

Bilo bi zanimljivo saznati koliko je milijuna proračunskih kuna otišlo na privatne račune, ali to ne zanima vrle nam revizore, ali ni današnju vlast. Nadalje, otkriva se i da je iz proračuna za potrebe II. svjetskih vojnih igara izdvojeno 49 milijuna kuna te da su nepodmirene obveze vezane uz tu nepotrebnu nam manifestaciju zadnjeg dana prošle godine iznosile nešto više od 18,5 milijuna kuna. Naravno taj je dug prenesen u 2000. godinu i treba ga podmiriti.

Porezni obveznici financiraju i izgradnju Vojnog ordinarijata. Prema ugovoru zaključenom 1998. godina ta je investicija "teška" 24 milijuna kuna. Od toga će, prema ugovoru iz srpnja 1999. godine, 66,67 posto podmiriti MORH a 33,33 posto MUP. Poput drugih državnih institucija i MORH je zaposlenima, za njih 70-ak, lani dodijelio stambene kredite u ukupnom iznosu preko 45 milijuna kuna. Naravno, uz kamatu od jedan posto godišnje?! Jedna od zanimljivosti je i da je MORH u prošloj godini za odličja potrošio više od devet milijuna kuna.

Uz navedene i još neke čudne transakcije, ipak su najzanimljivije, premda su nedorečene, primjedbe koje su revizori uputili MORH-u vezano uz investicijsko održavanje objekata i opreme te popis i evidentiranje imovine. Naime, navodi se da ima zaključenih ugovora za izvođenje investicijskih radova na pojedinim objektima za koje u potpunosti ili dijelom nema podataka o ulaganjima i završetku radova, a u nekim su slučajevima za izvršene radove plaćeni veći iznosi od ugovorenih, a da nisu zaključeni dodatni ugovori ili situacije po kojima su nastale dodatne obveze.

Nadalje, revizori nalažu nakon cjelovite evidencije u pomoćnim knjigama i glavnoj knjizi kapitalne imovine, usklađenje popisane i evidentirane imovine, a od Uprave za gospodarenje nekretninama MORH-a traži vođenje poslovnih knjiga?! Što to znači? U MORH-u još nemaju sređenu evidenciju nekretnina u njihovom vlasništvu! To i ne bi čudilo s obzirom na ogromnu imovinu s kojom se proteklih godina raspolagalo bez evidencije i kontrole. Doduše, vrh države je s njom mogao raditi što je htio i nije nikome morao polagati račune. U pitanju je imovina vrijedna desetke milijardi kuna, a s obzirom na dosadašnju praksu rada MORH-a i s vrha države naređenu tajnovitost, posve je jasno da su odabrani i te kako "omastili" brk. No, to je posebna tema o kojoj bi nadležne državne institucije morale voditi računa, ali sve će to po svemu sudeći pokriti zaborav!

Poznato je da je za adaptaciju, dogradnju i opremanje vojarne Kunišćak, u kojoj je odlukom predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška od 1994. godine smješten HIS, u razdoblju od 1995. do 1997. godine potrošeno 68,9 milijuna kuna. To i ne čudi s obzirom na to da se radi o nekad najmoćnijoj i bivšoj vlasti najvažnijoj obavještajnoj službi koja se uglavnom bavila "unutarnjim neprijateljima". Odluke o investiciji donio je naravno najuži državni vrh i s Pantovčaka je samo odaslan zahtjev da se bez ikakvih pitanja osiguraju tražena sredstva.

U specifikaciji troškova navodi se da je za građevinsko-obrtničke i instalaterske radove potrošeno 50,6 milijuna kuna, za planiranje i praćenje objekata, ma što to značilo, potrošena su 2,08 milijuna, a za opremanje 16,25 milijuna kuna. Tko je dobio navedene poslove i koliko su oni stvarno koštali, i dalje je "državna tajna", premda revizori nakon što su pregledali, kako kažu, cjelokupnu dokumentaciju, navode da je za ocjenu realnosti pojedinih troškova i njihove opravdanosti potrebno angažiranje vanjskih stručnjaka. Nadalje, naglašavaju da je za izgradnju i adaptaciju objekta vojarne trebalo načiniti financijski plan cjelokupne investicije te program ulaganja po godinama na temelju cjelovite građevinske dokumentacije, a s ciljem praćenja realnosti pojedinih i ukupno izvršenih troškova.

Lani je MUP potrošio ukupno nešto manje od 3,5 milijardi kuna, od čega najviše, 74,6 posto, otpada na izdatke za zaposlene. Kao sporne revizori navode izdatke za specijalnu policiju, a radi se o iznosu od preko 50 milijuna kuna. Taj je iznos, kako se navodi, potrošen za prehranu, smještaj, gorivo i ostalo. Državni ured za reviziju predlaže da se preispita način financiranja prehrane specijalne policije s ciljem smanjenja troškova.

Premda je ministar Šime Lučin prije nekoliko mjeseci najavio da će se za 500 ili 600 vozila smanjiti vozni park MUP-a, zanimljivo je da se MUP u 1999. godini zadužio za obnavljanje voznog parka, odnosno nabavu 340 vozila. Naime, na temelju Vladine odluke iz srpnja prošle godine ugovoren je zajam s bankom inozemnog dobavljača vozila u iznosu 7.031.659,20 DEM ili nešto više od 28 milijuna kuna, a jamstvo za vraćanje kredita izdalo je Ministarstvo financija, odnosno bivši ministar Borislav Škegro.

Zanimljivo je da su porezni obveznici za tiskanje policijskog glasila HALO 92 platili nešto manje od 1,9 milijuna kuna, a što je još zanimljivo, tiskanje glasila je zaključeno izravnom pogodbom. I u MUP-u su naravno zaposlenima dijeljeni stambeni krediti uz godišnju kamatu od dva posto. Razliku između te i ugovorenih kamatnih stopa s bankama, a kreću se od 10 do 11,5 posto, za cijelo ugovoreno razdoblje otplate zajma plaćaju porezni obveznici, odnosno MUP jednokratno unaprijed?!

Što se tiče ostvarenih prihoda, posebno su zanimljivi podaci o prodaji nekretnina u vlasništvu MUP-a. Tako je, recimo, poslovni prostor od 477,8 četvornih metara, sa pripadajućim mu zemljištem površine 870,80 četvornih metara, uz suglasnost Vlade izravnom pogodbom prodan za 1.086.620,10 kuna ili oko 270 tisuća DEM!! Dakle, netko je izravnom pogodbom za četvorni metar poslovnog prostora platio 568 DEM, s tim što je onda navedeno zemljište dobio gratis. S obzirom na činjenicu da je poznato kako je četvorni metar poslovnog prostora i po nekoliko puta skuplji od stambenog, s obzirom na navedenu cijenu nije teško zaključiti da se radi o namještenoj prodaji kojom je država oštećena, a profitirao je netko blizak bivšoj nomenklaturi, a možda i netko iz nje.

No takve stvari očito ne zanimaju državne revizore. Može se reći da se nešto slično dogodilo i s prodajom objekta čija je namjena hotelsko-ugostiteljska, dakle radi se o hotelu, odnosno odmaralištu koje je bilo MUP-ovo vlasništvo. Za razliku od prethodnog slučaja, ovaj put su revizori naveli da se objekt nalazi u Opatiji. Površina mu je 1931,15 četvornih metara, a uz njega je i zemljište površine 6548 četvornih metara, a objekt je bio prije prodaje, od 1995. u zakupu, a od svibnja 1998. u podzakupu. Nakon javnog natječaja, odluku o prodaji je donijela Vlada, a ugovor je zaključen u prosincu 1999. godine?!

Ugovorena prodajna cijena objekta i zemljišta u iznosu od 2.993.390 DEM (11.698.129,20 kuna) umanjena je za ulaganja koje je utvrđeno prema procjeni sudskog vještaka u iznosu od 1.743.390 DEM (6.813.145,46 kuna), a kupac je u cijelosti podmirio dug, "okruglo" 1.250.000 DEM, u siječnju 2000. godine. Ne treba biti veliki stručnjak da bi se zaključilo kako se radi o mutnim poslovima, ali to očito nisu stvari koje zanimaju naše revizore predvođene "nesalomljivom" Šimom Krasić.

Što se pak tiče Ministarstva vanjskih poslova, čiji je planirani proračun 20, odnosno deset puta manji od proračuna MORH-a i MUP-a, za prošlu su godinu planirani izdaci od 392 milijuna kuna, a potrošeno je nešto više od 516 milijuna, što je 31,7 posto više od plana. Najviše,83,1 posto, potrošeno je na izdatke diplomatskih predstavništva. Najsporniji je iznos koji je MVP potrošio za potrebe reprezentacije. Naime, za te su potrebe bila planirana 2,7 milijuna kuna, a potrošeno je preko 15 milijuna kuna. Tako je za ugostiteljske usluge potrošeno 11,2 milijuna kuna, cvijeće 158.066,75 kuna, poklone 625.078,65 kuna, protokolarne obveze 507.681,81 kuna, knjige 661.832,99 kuna, kravate 198.799,11 kuna, Dan državnosti 1.674.857,44 kuna i 358.832,38 kuna za ostale izdatke reprezentacije.

Za reprezentaciju ministarstva u sjedištu potrošena su 3,23 milijuna kuna od čega 1,99 milijuna kuna otpada na izdatke za ugostiteljske usluge restorana koji posluje u zgradi Ministarstva. Službene kreditne kartice koristilo je 46 djelatnika MVP-a, često puta i za privatne potrebe, a 94 djelatnika su imala pravo na odjeću, što je koštalo 521.400 kuna. Prošle se godine u odnosu na prethodnu, suprotno odluci Vlade, broj zaposlenih povećao za 49. Prosječna bruto plaća u diplomatskim predstavništvima iznosila je 17.011,05 kuna, a u sjedištu ministarstva 7143,02 kune.

Na kraju, kao i svih godina prije, revizori su obavili posao, dobro ili loše, to je već drugo pitanje, skinut je veo tajni s nekih ministarstava, konstatirane su neke nepravilnosti i na tome će, po svemu sudeći, ostati. Naime, od osnutka Državnog ureda za reviziju 1994. godine vrli revizori do danas nisu niti jednu sumnju ili nalaz prijavili Državnom odvjetništvu, iako je takvih slučajeva bilo na stotine. To je ovih dana potvrdio i zamjenik državnog odvjetnika RH Slavko Zadnik. Revizori su se uspješno skrivali iza međunarodnih računovodstvenih standarda i odredbi Zakona o računovodstvu, namjerno zaboravljajući odredbe Zakona o kaznenom postupku, gdje među ostalim stoji da su "sva tijela državne vlasti i pravne osobe dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, koja su im dojavljena ili za koja su sami saznali".

Ta se odredba proteklih godina nije odnosila na Šimu Krasić i njezino društvo, što i ne čudi s obzirom na to da je prva revizorica ponajprije vjerno služila svojoj partiji. Na isti se način ponašao i Sabor, koji je uvijek, manje ili više raspravljajući o izvješću, na kraju ga samo primio na znanje. Tom društvu treba pridodati i Državno odvjetništvo i Financijsku policiju koji nisu radili svoj posao, tako da je u konačnici nastupila zastara za sve one koji su protuzakonito i bahato trošili desetke i desetke milijuna kuna poreznih obveznika. Takav se odnos naravno mora mijenjati, a to se dakako odnosi i na rad Državne revizije kojoj nakon svega na čelu više ne bi mogla ostati Šima Krasić, HDZ-ova, a ne državna revizorica.