Dok ovo pišemo, još se ne zna gdje se nalazi i što smjera posljednji europski diktator Slobodan Milošević. No, očito je njegov zločinački vijek došao kraju. Namjesto njega gospodarski i moralno urušenu Srbiju (i Jugoslaviju?) preuzima Vojislav Koštunica, izraziti srpski nacionalist, mrzitelj Zapada i antiamerički propagandist. Pa ipak, Zapad je čujno odahnuo kad se u četvrtak navečer vidjelo da će Koštunica preuzeti vlast od Miloševića, osumnjičenika za ratne zločine u bijegu.

Zašto Zapad ovako euforično reagira? Ponajprije zbog svoje loše savjesti. Zapadni predstavnici godinama su pregovarali s Miloševićem o uspostavljanju mira na tlu bivše Jugoslavije. On je bio ravnopravan partner pri sklapanju daytonskog ugovora. Iako je svakoj ptici na zapadnim stablima bilo poznato da je "balkanski kasapin" (kako ga je nazvao New York Times) bio od svojega zloglasnoga govora na Gazimestanu glavni motor genocidne srpske politike od Slovenije, preko Hrvatske i Bosne do Kosova, s njim se računalo kao s nezaobilaznim pregovaračkim partnerom. Zapadnjaci kao da su zaboravili svoju sramotnu politiku pregovaranja s Adolfom Hitlerom sve do komadanja Čehoslovačke. To se zove realpolitika, a zapravo je duboko nemoralno mešetarenje na štetu žrtava agresije, prije nacističke, donedavno velikosrpske.

Kako izgleda, Zapad će biti zadovoljan ako Miloševićev nasljednik postane Koštunica. Odgovorni u zapadnim vladinim kancelarijama morali bi znati tko je taj malo poznati političar koji je i u komunističkoj Jugoslaviji zagovarao centralizam i velikosrpske pozicije. U intervjuu njemačkom tjedniku Der Spiegel od 18. rujna Koštunica veli kako "Srbi nikada ne smiju zaboraviti noćna bombardiranja (NATO-a) jer inače će prestati biti Srbi". Pri tome ni riječju nije spomenuo goleme žrtve kosovskih Albanaca, njihovo protjerivanje s vjekovnih ognjišta biblijskih razmjera.

Koštunica se fotografirao na Kosovu s kalašnjikovom na prsima, drži da u Bosni i Hercegovini neće biti demokracije dok tu glavnu riječ bude imala međunarodna zajednica, on je Miloševićevim pristašama na Kosovu, koji su ga napali u prošloj predizbornoj kampanji, povikao: "Milošević je Tuđmanu darovao Hrvatsku, a sada će Taciju Kosovo." To je njegovo shvaćanje osloboditeljske borbe hrvatskog i albanskog naroda na Kosovu. Znaju li to činovnici u uredu Predsjednika Mesića koji su Koštunici poslali čestitku za pobjedu na izborima?

Zapad će zatvoriti oči i uši kad Koštunica bude instaliran na predsjedničkoj dužnosti u Jugoslaviji. Sve će biti zaboravljeno što je govorio i činio. Dogodit će se "drugi Dayton", naime, kao što su bosanski Srbi bili nagrađeni s 49 posto BiH iako su bili agresori, tako će i Koštunici sve biti oprošteno. Europska unija već priprema oko milijardu eura (oko 2 milijarde maraka) za brzu pomoć Srbiji. Američki je kongres već odobrio pola milijarde dolara. Sankcije će biti odmah ukinute. Jugoslavija će sukcesivno biti primana u međunarodne organizacije. Njemački propagandist za "svetu srpsku stvar" Wolf Oschlies (Institut za istočne i međunarodne znanosti u Kölnu) već pozdravlja deset milijuna Srba u zapadnoj zajednici država. U Bruxellesu srpski diplomati već drže otvorene kovčege za keš kao i vjerodajnice za primanja u europskim institucijama. U isto vrijeme dopisnik "oporbenog" NIN-a u Bonnu, na pitanje što je s Crnom Gorom, odgovara kako su Crnogorci ne samo Srbi nego veliki Srbi. A samo ih je 20 posto sudjelovalo na prošlim jugoslavenskim izborima!

Zapad će uskoro biti poplavljen srpskom promidžbom. Svi će govoriti da su bili protiv Miloševića. Srbija će biti mnogo važnija i uvaženija od Hrvatske. Službeni Zagreb će nakon zapadnobalkanske konferencije biti drugorazredan u europskoj i svjetskoj politici. Osim ako se ne okrene u smjeru zapada. Bilo bi tragično za Hrvatsku ako bi Mesić i Račan postali pomoćni šerifi Carle del Ponte u potrazi za leševima neubijenih Srba po ličkim gudurama dok će predsjednik Koštunica u to vrijeme biti priman sa svim počastima u zapadnim kancelarijama.