Novi list: 08. 10. 2000.

MOGU LI NESPORAZUMI OKO USTAVNIH PROMJENA U VEĆINSKOJ KOALICIJI DOVESTI U PITANJE PROMJENU USTAVA I JEDINSTVO ŠESTORKE

HSLS iznova otvara već usklađena sporna pitanja

Piše: Gordana GRBIĆ

ZAGREB - Sudeći po desetosatnoj raspravi o promjeni Ustava u petak u Zastupničkom domu, sva su bitna pitanja otvorena, osobito oko ovlasti Vlade da predloži predsjedniku Republike raspuštanje parlamenta kada joj se izglasa nepovjerenje ili dade ostavku. Moglo bi se pomisliti da je promjena Ustava još vrlo daleko i da je krajnje upitna, jer su najviše dvojbi oko toga, osim zastupnika HDZ-a i HSP-a, imali zastupnici HSLS-a. I u nastavku rasprave u utorak - na riječ čeka još dvadesetak zastupnika - moglo bi se govoriti u istom stilu.

S jedne će se strane tvrditi da su iznevjerena predizborna obećanja o jačanju uloge parlamenta, uz odgovornost Vlade Saboru - jer jača položaj Vlade na račun Sabora, budući da može tražiti njegovo raspuštanje kada joj padne napamet. Mato Arlović će, pak, u ime predlagatelja Odbora za Ustav i poslovnik uvjeravati kako se Ustav mijenja na obećani način, i to zamjenom polupredsjedničkog sustava parlamentarni. Vlada više nije odgovorna predsjedniku države već samo Saboru, čime je uloga parlamenta neosporno ojačana. Oni koji su uplašeni da se središte političke moći s Pantovčaka automatski ne preseli u Banske dvore, traže čak da pravo za raspuštanje parlamenta bude u isključivoj nadležnosti predsjednika Republike, s time da se točno propiše kada to on može učiniti. Drugi će, najverojatnije iznova, odgovarati da je bit promjene polupredsjedničkog u parlamentarni sustav upravo u preraspodjeli ovlasti unutar izvršne vlasti, i to u korist Vlade, jer se izvršne funkcije i tako ne mogu prebaciti na parlament.

Od HDZ-ove gora višestranačka stega

Dio zastupnika iz većinske koalicije htio bi točno znati kada se parlament raspušta, iako to ovisi o njihovoj političkoj volji. Suština problema i u polupredsjedničkom i parlamentarnom sustavu, naime, svodi se na isto - odnos političkih snaga u parlamentu. Insistiranje HSLS-a na tome da nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi treba osigurati da Sabor, a ne predsjednik Republike, daje mandat drugom mandataru, moglo bi izazvati sumnju da Budišini liberali i nisu tako sigurni u održanje većinske koalicije i da računaju da bi u slučaju njenog raspada i pada Račnove vlade mogli sudjelovati u kreiranju nove parlamentarne većine koja bi dala mandatara.Takve sumnje, međutim, zastupnici HSLS-a otklanjaju riječima da će unatoč tomu što se predloženim promjenama Ustava nisu zadovoljni, za njih glasovati. Time su se izložili “opasnosti” da dobijaju pohvale od zastupnika HDZ-a za hrabro kritiziranje prijedloga koji dolazi iz njihove koalicijske većine, pa HSLS-ovci nailaze čak i na njihovo duboko suosjećanje. Tako se iz redova HDZ-a (Luka Bebić) moglo čuti da je “od HDZ-ove stranačke stege gora samo višestranačka”.

Igra toplo - hladno unutar šestorke

Duboke nesporazume oko raspuštanja parlamenta i neprestanog uvjeravanja unutar šestorke o nužnosti upravo predloženih promjena HSLS-ovci pak tumače kao dokaz demokratičnosti u koaliciji i težnjom da se nesuglasice riješe dijalogom. Površnim promatračima političkih zbivanja ta igra toplo-hladno unutar šestorke ne samo što je zbunjujuća, već bi ih opetovanje nesporazuma moglo i živcirati i širiti prostor nepovjerenja prema vladajućoj koaliciji. Do kuda se može ići s natezanjem konopca na svoju stranu, pitanje je političke procjene, međusobnog povjerenja i mudrosti koalicijskih partnera, kao uostalom i pitanje nepovjerenja Vladi. Nepovjerenje Vladi sasvim se sigurno neće izglasati, niti će Vlada dati ostavku ne prođe li, recimo, zakon o zaštiti ptica pjevica. Nešto od toga moglo bi se recimo dogoditi ne nađu li šestorica kompromisno rješenje za dekriminalizaciju droge do trećeg čitanja izmjena Kaznenog zakona, ili ako ne prođu izmjene Ustava. Do razlaza u šestorki i pada Vlade može, dakle, doći samo njihovom voljom, zbog nepomirljivih razlika oko nekog važnog političkog pitanja. Koja su to važna pitanja to se nikako ne može predvidjeti i upisati u Ustavu.

Sudeći po desetomjesečnom vladanju šestorke, i nakon najdubljih nesporazuma koji su nagovještavali raspad, uvijek se našlo kompromisno rješenje kako razlaz ne bi doveo do raspuštanja parlamenta i novih izbora. Stoga će unatoč trajanju otvorenih rasprava o promjeni Ustava i nakon što su stranački čelnici, pa i Odbor za Ustav i poslovnik, već praktično otklonili sve dvojbe - promjene Ustava vjerojatno biti usvojene u najavljenim rokovima: u studenom ove godine.