ZAGREB - U raspravi za promjenu Ustava pojavilo se nekoliko različitih prijedloga o broju sudaca Ustavnoga suda; od povećanja na 13, ostanka sadašnjih 11 pa do smanjenja na devet sudaca. Takvi, samo na prvi pogled bezazleni prijedlozi - jer se kao jedina argumentacija za smanjenje broja sudaca čulo da ih samo devet imaju velike Sjedinjene Američke Države, pa bi i mala Hrvatska mogla razmisliti da na taj način uštedi na proračunu - izazvali su, kako saznajemo, ozbiljnu nervozu među ustavnim sucima. I ne bez razloga.

Smanjenje broja ustavnih sudaca značilo bi, istina, malu uštedu. Međutim, to bi izazvalo i raspuštanje sadašnjeg saziva Ustavnog suda i izbor novih sudaca što bi moglo izazvati pravi ustavnopravni potres, nezamisliv u demokratskim sustavima.

Opravdanje da ni izbor ustavnih sudaca nije baš bio obrazac demokratskog ponašanja ne bi moglo odagnati sumnju da je riječ o klasičnom revolucionarnom obračunu nove vlasti s bivšom. Bilo bi to po volji onog dijela političke javnosti, koja se s pravom žestoko protivila zakulisnom dogovoru HDZ-a i dijela tadašnje oporbe - osim HSLS-a oko prošlogodišnjeg izbora devet novih ustavnih sudaca. Tadašnji dogovor HDZ-a i dijela oporbe omogućio je ne samo to da u Ustavni sud budu izabrana dva kandidata oporbe, već i da ustavnim sucem postane jedan tvrdi HDZ-ovac kao što je Vice Vukojević ili da se sigurno udome HDZ-ovi provjereni pravosudni kadrovi Marijan Hranjski i Ivan Mrkonjić, kao već ranije Milan Vuković. Bio je osporavan i izbor sadašnjeg predsjednika suda dr. Smiljka Sokola, jer je svojom nespornom stručnošću služio stranačkim interesima HDZ-a, kao savjetnik predsjednika Republike i zastupnik HDZ-a.

No, kako ne bi bilo moguće odabirom među sadašnjim sucima smanjiti njihov broj, u kadrovski bubanj za izbor morali bi svi. Nemir u njihovim redovima stoga je jasan, unatoč tomu što je većinsko raspoloženje u vladajućoj koaliciji da se broj sudaca poveća. Uznemirenje će trajati dok se konačno ne izglasaju promjene Ustava. Već sada se, međutim, može realno procijeniti da će se broj ustavnih sudaca povećati, jer se proširuju i ovlasti Ustavnog suda, a i za sadašnjih 11 puno je posla. Broj ustavnih tužbi neprestano raste, a od Suda u ranijem sazivu naslijedili su velike zaostatke.

bilo teško složiti da je bolje da Sudom vlada profesorska, nego li oligarhija isluženih političara. No, ne treba imati iluzija, kadrovski sastav Ustavnog suda u nas, kao i drugdje, uvijek je krojila politika.

Do konačne odluke o promjeni Ustava jedni će strepiti, a drugi se nadati. Najvjerojatnija varijanta, a to je povećanje broja ustavnih sudaca sa 11 na 13, sadašnjoj vlasti daje šansu za djelomično iskupljenje zbog neprincipijelne kolaboracije s HDZom, kao i za djelatno pokazivanje da nije pohlepna za unosnim foteljama, kao što su to bili njihovi prethodnici i da u izboru novih sudaca bude presudna stručnost, a ne stranačke potrebe.

U dijelu pravničke struke kao poželjni kandidati za nove ustavne suce spominju se imena bivših ustavnih sudaca Mladena Žuvele i Hrvoja Momčinavića, za koje više nije bilo mjesta u sudu zbog HDZ-ovih kadrovskih prioriteta. Njihova stručnost nije upitna. Hrvoje Momčinović već je imenovan za ravnatelja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a Mladen Žuvela spominje se i kao mogući nasljednik Petra Šalea na mjestu državnog pravobranitelja. Njihovim povratkom, dijelom bi se ispravila nepravda koju je učinio HDZ, doduše uz asistenciju dijela tadašnje oporbe, kadrovskom devastacijom Ustavnog suda.