Odlazak beogradskog krvnika i planetarni svečani doček njegovu umivenom dvojniku, Hrvate, po svemu sudeći, uvodi u novi čin ovdašnje povijesne tragigroteske. Stoga treba pažljivo gledati što se zbiva. Za razliku od režimske eurobalkanske servilnosti, naš je motiv da kroz to nevjerojatno prerušavanje Srbije iz krvavog razbojnika u skoro poželjnog đuvegiju pokažemo sav besmisao koji se obavija oko naše jučerašnje patnje, današnje obamrlosti i sutrašnje neizvjesnosti. Nije lako suočiti se sa spoznajom: Srbija je, i nakon izazivanja četiri genocidna rata, po svemu sudeći, predodređeni dobitnik, a mi gubitnici!

Istina, i na tom doista trulom Zapadu ima trijeznih glasova koji se nisu prepustili režiranoj euforiji. Marcus Taner, pisac knjige "Hrvatska, nacija iskovana u ratu", u londonskom Independentu upozorava da je "Milošević posijao sjeme neprijateljstva Srbije i njezinih susjeda, te Srbije i Zapada", kao i da bi "za ispravljanje toga mogla biti potrebna cijela jedna generacija". U istom listu Alec Russell kaže "da je Beograd pun ratnih zločinaca koji se moraju naći pred licem pravde", budući da "lavovski dio (zločina na području bivše Jugoslavije) otpada na one počinjene u ime srpstva". Takva upozorenja najglasnija su u njemačkoj javnosti (Die Welt, FAZ).

Ovakvo endemsko srbofilstvo samo je čekalo nekog Koštunicu. Među prvima se javio zloglasni lord Owen. On u The Wall Street Journalu predlaže da se Miloševića "ne zove u Haag", već da ga se pošalje u - Kinu za veleposlanika! Uz to da se Srbiju rastereti za faktički izgubljeno Kosovo, ali da joj se teritorijalna nadoknada potraži drugdje, "na širem području Balkana"! U ovaj sklop, koji govori o brojnosti srpskih prijatelja, ulazi i svjedočenje bivšeg američkog glasnogovornika u vrijeme NATO-ovih napada na Srbiju Rubina, koji u svojoj knjizi sjećanja kaže da je bio "šokiran kako je Italija otvoreno nosila vodu Miloševiću" ("Talijani su opskrbljivali srpsku delegaciju nacrtima NATO-ovih dokumenata").

Ovaj dominantni prosrpski stav na Zapadu rezultirat će, kako najavljuje britanski balkanolog Misha Glenny, "velikom koncentracijom političkog i financijskog kapitala u Srbiji, više nego u ostalim zemljama". Čak i njemački Leipziger Volkszeitung kaže da EU mora "nježnu biljku (srpske) demokracije zalijevati prije svega s puno novca". Novac se, ako je vjerovati planetarnoj promidžbi, već sručio na Hrvatsku. "Nakon smrti predsjednika Tuđmana i izbora prodemokratske Vlade", piše newyorški Wall Street Journal, "Hrvatska cvjeta"(!). Istodobno CIA-in Radio Slobodna Europa (RFE) 7. listopada izvješćuje da su u prvih pola godine nove vlasti, stranci u Hrvatsku uložili oko 600 milijuna dolara. I "ako do kraja godine ulože isto toliko, to će još uvijek biti manje nego 1999. kad je HDZ držao sve konce". "Očito je da velika inozemna potpora Račanovoj Vladi nije praćena ekonomskim interesom za Hrvatsku", zaključuje RFE. Pa i kako će, kad na istoku buja nova demokracija, koju su Koštuničine pristaše unijele u beogradsku skupštinu s četničkim barjakom i Dražinom himnom "Od Topole pa do Ravne gore"!

Srbi se u svemu tome sjajno snalaze. Naime, kad je Zapad uz obećane milijarde dolara počeo spominjati i izručenje Miloševića Haagu, Vladeta Janković, Koštuničina desna ruka, gnjevno je kazao Independentu: "Amerikanci mijenjaju pravila igre kad je ona već počela! Ono što smo učinili, učinili smo sami i nismo davali nikakva obećanja!" Usporedite ovaj ton s onim naših kukavnih vrhovnika, koji su već s obične poslušnosti prešli u višu fazu: naprosto pogađaju što bi gazde mogle poželjeti!

A što u svemu tome radi žalosna Hrvatska? Može se reći ovo: od ljigavih režimskih političara gori su samo režimski novinari! Redovima notornih jugonacionalista pridružuju se novi i još opakiji. Jelena Lovrić piše kako je "u sadašnjoj situaciji razumljivo da novoj vlasti u Srbiji Haag nikako ne može biti prva briga", a Slobodan Šnajder u srpskim zbivanjima vidi "svjetlo s Istoka", "radostan događaj", nakon kojega ćemo svi zajedno "kleknuti na svim grobištima", ponovno "početi drukčije vrednovati donedavno zajedničku državnu tradiciju". "Toliko toga", kaže, "treba nadoknaditi, toliko toga iznova izmisliti"! Glupi Hrvati, poručuju nam, evo vam Jugoslavije i po treći put !