Sudeći po službenom priopćenju crnogorskog Ministarstva prometa, pomorstva i veza, čiji se ministar Jusuf Kelam Perović tijekom protekloga vikenda u cavtatskom hotelu "Croatia" susreo sa svojim hrvatskim kolegom Alojzom Tušekom — taj je sastanak bio jako uspješan. Razgovaralo se, kako je priopćeno, o brojnim konkretnim rješenjima iz oblasti prometa kojih je cilj da dosad otvorena pitanja putničkog, teretnog i ukupnog prometa između Hrvatske i Crne Gore postanu dijelom posebnog sporazuma između Zagreba i Podgorice, o čemu se posljednjih mjeseci na raznim razinama bilateralno raspravlja.

Upravo zbog životnosti tema o kojima se raspravljalo (primjerice, uspostavljanje linijskoga autobusnog prijevoza, slobodne vožnje u agencijskom prijevozu, visine pristojbi koje se plaćaju za korištenje ceste, osiguranju vozila s obje strane granice, pomorskom i zračnom prometu između Hrvatske i Crne Gore...), teško je shvatljivo zašto je spomenuti skup održan u tajnosti, odnosno bez prisutnosti novinara. Također, neshvatljivo je da hrvatsko Ministarstvo prometa o zaključcima cavtatskog susreta šuti, dok se s crnogorske strane podgoričkim medijima upućuje vrlo opširno priopćenje. Uz napomenu kako je u vezi sa spomenutim temama "postignut visok stupanj suglasnosti o svim otvorenim pitanjima".

Dakle, postignut je "visok stupanj suglasnosti", a o tome s hrvatske strane ni riječi!? Teško je razumijevati takvu logiku i takav pristup čelnika MPPiV-a RH, jer se nakon nepotrebne tajnovitosti postavlja pitanje — što se to i oko koga ima skrivati?

Ima li, primjerice, hrvatska javnost pravo znati kad će se i pod kojim uvjetima uspostaviti normalne autobusne linije između Hrvatske i Crne Gore umjesto (do)sadašnjih "divljih" zbog čijeg je uvođenja bilo dosta pritužaba legalnih hrvatskih autobusnih prijevoznika? Zašto se, nadalje, ne bi moglo znati hoće li biti ukinute naknade na tzv. korištenje cesta i osiguranja vozila s obje strane granice budući da te nemale pristojbe dobrim dijelom koče unapređenje gospodarske i svekolike druge suradnje? Čemu tajnovitost u vezi s najavljenim uređenjem graničnog prijelaza na Debelom brijegu, za što je EU spreman uložiti sredstva? Zašto hrvatska javnost ne može znati da se splitski "Konstruktor" prijavio na međunarodni natječaj za gradnju tunela "Sozina" koji bi Podgoricu najkraćim putem spajao s Crnogorskim primorjem, a taj je posao vrijedan oko 35 milijuna DEM?

Sve se to događa u vremenu odavno otvorene granice na Debelom brijegu, u vremenu kad u Kotoru uspješno djeluje Generalni konzulat RH, kad se u Budvi sastaje više od 400 crnogorskih i hrvatskih gospodarstvenika, kad politički odnosi između Zagreba i Podgorice idu uzlaznom linijom nakon niza susreta na najvišoj razini... Konačno, i u Haagu se pripremaju prve optužnice protiv onih odgovornih pojedinaca koji su "u ime Crne Gore" na jugu Hrvatske okrvavili svoje ruke.

U takvu vremenu i politički stvorenom ambijentu održavati tajni sastanak i zakidati pravo javnosti da dozna što se kani učiniti u iznimno važnoj oblasti kao što je promet — koji po logici stvari omogućuje i potiče brži protok ljudi, roba i kapitala — je zaista neshvatljivo. Cavtatsko skrivanje životnih tema o kojima se raspravljalo ide na ruku samo onima koji u takvim sastancima na prvu vide obnavljanje imaginarne novojugoslavenske državne zajednice. Na jugu Hrvatske se s tim opsjenama, uvjereni smo, raskrstilo jer se ono što se događalo tijekom velikosrpske agresije nije zaboravilo.

I neće, ali žrtve, ratne štete i Haag su jedno, a stvarni život s obje strane granice nešto posve drugo. Te se stvari ne smiju brkati i zaboravljati. Jednako kao što se ne može zaboraviti ni činjenica da se porezi od kojih i hrvatski ministar prometa prima plaću u ovoj zemlji još uvijek prikupljaju javno... To podrazumijeva i "stanovite" obveze spram hrvatske javnosti, zar ne?