Tek nakon što je Zagreb posjetio austrijski savezni kancelar Wolfgang Schuessel, hrvatska je vlada postala spremna da definitivno riješi problem prodaje Večernjeg lista austrijskoj Styriji. To će reći da je sam kancelar Schuessel morao intervenirati kod hrvatskog premijera Ivice Račana da bi država dala zeleno svjetlo za to ulaganje. A to znači samo jedno: da investicije u Hrvatsku i dalje nisu moguće bez političkog blagoslova vlasti.

Iako je slučaj Večernjeg lista poseban, kako zbog razloga koji su doveli do nove privatizacije, tako i zbog činjenice da se radi o novinskoj kući, ipak, je neprihvatljivo da se strana ulaganja opet svode na političke dogovore. Tako je bilo za vladavine HDZ-a i Franje Tuđmana, a čelnici sadašnje vlasti iz oporbenih klupa tome su se žestoko protivili. No, kad je Račanova Vlada dobila priliku da stranim ulagačima pokaže novo lice hrvatske privatizacije - transparentno, efikasno i zakonito - i sama se zaplela u ostatke političke mreže koju je u gospodarstvu ispleo HDZ.

Možda je spomenuta agencija doista bila loša jer nije Hrvatskoj osigurala velike investicije, a možda to i nije mogla učiniti s obzirom na to da je djelovala u gospodarskom okruženju koje je diktirala HDZ-ova politika. No, umjesto da ulagačima sada olakša pristup Hrvatskoj, nova im se vlada postavila na put. U proteklih deset mjeseci, od kada Hrvatskom vlada Račanova administracija, nije osigurano niti jedno veće inozemno ulaganje u našu zemlju. Paradoksalna je činjenica što su u tom razdobiju realizirane tek investicije koje je osigurala ili priredila još HDZ-ova vlada (kupnja Privredne, Splitske i Riječke banke). Svi Račanovi ministri nadležni za gospodarstvo uporno ponavljaju nužnost stranih ulaganja, ali sav njihov napor jednako tako uporno ostaje bez rezultata.

Ma koliko puta to bilo rečeno, s obzirom na sadašnju situaciju u zemlji mora se ponoviti: Vlada mora stvoriti konkurentnije i povoljnije uvjete ulaganja nego što ih imaju susjedne države. I mora se maknuti iz gospodarstva pod svaku cijenu.

Jasno je da naš ministar gospodarstva mora biti prethodnica gospodarstvenicima koji žele poslove u Iranu ili Pakistanu, jer je tamo država jedini partner strancima. Bez političke potpore ne može se dobiti posao u posve etatiziranom gospodarstvu. Ali, nije valjda Hrvatska poput Pakistana, pa da svako ulaganje ovisi o dogovoru s predsjednikom Vlade!