“Godina 2000. bit će za Balkan i države izišle iz bivše SFRJ nedvojbeno presudna za početak demokratizacije i rušenje vladavine diktatora koji su davali prednost naciji ispred države. Najprije je otišao Tuđman, zatim se ljubavi svojih birača oteo Milošević. Na posljetku je svojom voljom i Izetbegović odlučio da će 12. listopada otići iz predsjedničkog kabineta. Sva su trojica na vlast došla u istom razdoblju, 1990., godine poslije prvih višestranačkih izbora u, SFRJ i to je bitno utjecalo na događaje koji su slijedili - raspad države i rat. Vrijeme i povijest će pokazati kakve su njihove zasluge, ako su uopće za nešto zaslužni, ali pokazat će i njihove pogreške koje su očitije od zasluga.

Neporecivo je da su zaustavili započete procese demokracije, pridruživanja europskim integracijama i rast nacionalnog bogatstva te zatvarali oči pred nedopustivim siromašenjem države i birača koji su im slijepo davali glasove. Njihov odlazak znači svršetak nekog razdoblja na Balkanu. U Hrvatskoj su demokratski procesi vidljivi, gospodarski učinci spori a porast životne razine nije dovoljno brz. U Beogradu je kormilo države preuzeo Vojislav Koštunica. Milošević se dočepao vlasti tako zvanom jogurt revolucijom. Svijet očekuje demokratske promjene i u SRJ, a u Sarajevu vlada bojazan da se ni u Srbiji ni u odnosu Srbije prema Bosni ništa neće promijeniti, jer Koštunica nije ništa manji nacionalist od Slobodana Miloševića.

Alija Izetbegović nedvojbeno je jedan od najzaslužnijih za to što Bosna nije nestala sa zemljovida svijeta, jer je svojim hvatanjem ravnoteže na tankoj niti politike odvratio Beograd i Zagreb od već dogovorene podjele bosanskog područja. U prošlosti a i tijekom rata i poslije njega, Bosna je bila predmet želja velikosrpskih i velikohrvatskih apetita. Zato će daljnji rasplet događaja u Bosni i poslije Izetbegovićeva odlaska uvelike ovisiti o političkom usmjerenju Zagreba i o odluci Beograda hoće li prihvatiti daytonska načela i u avnojskim granicama nove države. Izetbegović napušta nejedinstveno tročlano predsjedništvo BiH u najodlučnijem trenutku za Stranku demokratske akcije (SDA) - samo mjesec dana prije općih izbora. (...)

Tako bi po mišljenju međunarodne zajednice - tu ima status protektora sa svim pravima ali bez odgovornosti i obveza - i u BiH morala dakle nastati demokratska promjena. Pri tomu je zaboravljena činjenica da HDZ kod Hrvata još nema konkurencije a u republici srpskoj, nema stranke koja u programu nema nacionalnu pripadnost i kod koje demokracija nije povlastica jednoga naroda. (…)

Izetbegoviću bliži suradnici govore da se Alija unatoč tomu neće previše udaljiti od politike i da će ostati predsjednik stranke. Preostale snage usmjerit će na stabilizaciju SDA, gdje je poslije odlaska idejnog oca, počela borba za vlast. U stranci su danas najmanje tri struje: krajnje desna kleronacionalistička, struja koja bi SDA željela pretvoriti u stranku sredine i treća koja je negdje između te dvije. Izetbegovićevo mjesto u predsjedničkom kabinetu privremeno će zauzeti ginekolog Halid Genjac, jedan od trojice predsjedavajućih u državnom parlamentu i čovjek koji uživa Izetbegovićevo povjerenje. Genjac je do nedavno bio jedan od trojice potpredsjednika SDA ali se zbog naklonjenosti Aliji Izetbegoviću i njegovoj politici zamjerio tvrdoj liniji u stranci. U ime bošnjačkoga člana predsjedništva BiH i dalje će dakle sudjelovati u vodstvu SDA, tamo će izraditi novu strategiju Bošnjaka i zaštititi stranku koja još uvijek uživa potporu priličnog broja stanovnika, od sudbine koju je doživio HDZ poslije Tuđmanova odlaska”, piše Zdravko Latal.