HDZ je opet nametnuo svoju igru. Počelo je općenacionalno zaklinjanje u čast, dignitet, vrijednosti i bla-bla Domovinskog rata. Tuđmanova stranka grmi o njegovom kriminaliziranju i sada se cijela država polomi dokazati im da se Hrvati ne odriču ni države ni slobode. Kao da HDZ to ne zna. Ne trebaju njima ni dokazi ni argumenti, treba im domoljubna vriska i panika. Kao da to ne shvaća, nova je vlast pristala na licitiranje o svojoj odanosti Domovinskom ratu.

Premijer Račan poredao je svoje ministre i svi su, ko jedan, morali potpisati zajedničku izjavu da će čuvati njegove vrijednosti, ma što to značilo. Sabor je tek započeo, a kada će završiti ne zna se, raspravu o čuvanju dostojanstva Domovinskog rata. Pod budnim okom njegovih samozvanih zaštitnika - od kojih je nekima prije mjesto u zatvoru nego na galeriji parlamenta - sabornici se natječu u dokazivanju svoje privrženosti braniteljima i prije pet godina okončanom ratu.

Ono što je zaista opasno situacija je da se cijela državna vlast mobilizira na jednoj izmišljenoj temi. Opasno je što joj ritam udaraju oni kojima rat, očito, ne prestaje, kojima je on potreban, koji na njemu pokušavaju otvoriti nove bojišnice. U meduvremenu, broj je nezaposlenih narastao na 360 tisuća. Umjesto o socijalnoj katastrofi i egzistencijalnoj neizvjesnosti sve većeg broja građana, snage se iscrpljuju u nadmudrivanju oko tema koje su posao povjesničara, a ponovo je otvorena i svada oko promjene Ustava, u kojoj se opet, kao nacionalni problem, predstavlja pitanje kome će dopasti koliki komad vlasti. Socijalni očaj vladajući, čini se, neće čuti dok im ne zagrmi pod prozorima.