I nova vlast, ako se za nju još uopće može reći da je nova, teško odolijeva izazovima kojima nije uspjela odoliti ni ona bivša, HDZ-ova nomenklatura. O medijima je, naime, riječ. Kao i dojučerašnjim vladarima, i ovima današnjima oni su očito preveliki mamac a da ne bi zagrizli tu primamljivu udicu. To što sve to nema veze s predizbornim obećanjima i depolitizacijom, nove vlastadršce očito ne brine.

Da se u posljednja zbivanja na Radio Rijeci upetljala i politika, dakako ona vladajuća, nije nekakva posebna tajna. Riječkim novinarskim krugovima već tjednima se prepričava da se o tome tko će zamijeniti Travaša i Kišića odlučuje, ni manje ni više, nego u Banskim dvorima. Uloga modernoga Ivića Pašalića pripisana je isprva potpredsjednici Vlade Željki Antunović, koja je prema tim špekulacijama, još na početku sukoba izmedu Travaša i Kišića, vršila veliki pritisak na Mirka Galića da u svakoj varijanti razrješenja tog sukoba dođe do micanja Travaša. Galić je, pak, bio zatečen velikom novinarskom podrškom Travašu i izostankom bilo kakve podrške Kišiću, pa se taj pritisak baš i nije mogao provesti u djelo. Tim više što se pokazalo da Travaševu zamjenu, makoliko to čudno zvučalo, nije lako naći u samoj Radio Rijeci.

A onda se uplela i lokalna politika, pa se ono što se nije uspjelo riješiti na Prisavlju, pokušalo odgonetnuti na Korzu br. 16. Pitanje tko bi mogao biti novi šef Radio Rijeke zagolicalo je i riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, kaji je odjednom, kao na nekakve informativne razgovore, počeo pozivati neke riječke novinare u svoj ured i nuditi im čelno mjesto na ovoj radijskoj postaji. Što ga je motiviralo na taj čin, nije poznato niti na prvi pogled objašnjivo, jer Grad Rijeka nema nikakve institucionalne povezanosti s Radijom Rijeka. Biranje šefa vodeće radio stanice u gradu ne spada u djelokrug rada gradonačelnika, no kad je Obersnel već tako otvoreno ponudio svoje usluge, očito je da su u micanju Travaša postala dozvoljena i vaninstitucionalna sredstva.

Da apsurd bude veći, “prijateljski” i “usputni” interes za stanje na Radio Rijeci pokazala je i predstojnica Ureda Grada Rijeke, Ksenija Čule, koja je istovremeno članica Nadzornog odbora Kanala Ri, medija koji nije identičan Radio Rijeci, ali da se može nazvati konkurencijom - može. Ista ta gospođa pokrenula je sudski spor protiv Novog lista zbog teksta u kojem joj se, zajedno s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem, pripisuje uloga sive eminencije Kanala Ri. Gđu. Čule je ta ocjena teško pogodila iako je poznato da se posebno zauzimala kod nekih (dijelom i nerealiziranih) kadrovskih pitanja na Kanalu Ri i dalje ima pregršt egzistencijalnih problema njegovih novinara i ostalih djelatnika, koji u kroničnom kašnjenju plaća i honorara, moraju raditi za “slavu”.

No, kad je već procurilo da se i gradska vrhuška bavi kadrologijom na Radio Rijeci, jasno je da svoje prste u svemu tome ima i potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Nije teško zaključiti da on, čiji bliski suradnici u posljednje vrijeme osvajaju neka zanimljiva mjesta u vlasti ili državnim poduzećima, na čelnom mjestu Radio Rijeke više ne može smisliti Travaša. No, izvjesnost Travaševa micanja bila je očita već kod izbijanja njegova sukoba s Kišićem, ali to nije posao potpredsjednika Vlade i njegovih sljedbenika u gradskoj upravi, već Uprave HRT-a na čelu s Mirkom Galićem. Način na koji se težište rješavanja tog problema premjestilo u Ured gradonačelnika, pomalo podsjeća na vremena Hrvoja Šarinića, kada je u njegovom uredu blagoslivljano svako značajnije imenovanje u Rijeci. Između ostalog i imenovanje Vladimira Rončevića glavnim urednikom zaboravljenog Primorsko-goranskog dnevnika. Ironijom sudbine taj isti Rončević, uz sav politički angažman vrhuške riječkih SDP-ovaca, dolazi za šefa, pa makar i privremenog, Radio Rijeke.

No, možda je jedno od pitanja koje se može postaviti oko angažmana čelnih ljudi ovoga grada i ono krije li se u njihovoj “brizi” za Radio Rijeku zapravo namjera da se ona oslabi svođenjem njezinih frekvencija na gradsku razinu, a sve pod krinkom demonopolizacije HRT-a. To bi značilo i manju slušanost i manje prihoda od ekonomske propagande za ovaj radio, a više prostora za Kanal Ri koji već jednom treba stati na noge i opravdati golemi kapital uložen u zidove i tehniku, ali nažalost ne i u ljude.