Činjenica je da su svi ozbiljniji političari u Hrvatskoj ismijali prijedlog Carla Bildta o nekakvoj asocijaciji na Balkanu, ali na HTV-u, čijeg je direktora postavio Račan osobno, i dalje radi Hloverka Novak-Srzić, nekad grlata HDZ-ova članica, koja je i onda, ali na žalost i sada, na HTV-u uvijek davala prostora i vremena eurofobičarima iz svoje ili njoj bliske stranke. HTV bi u ovom trenutku mogao ponuditi stotinjak tema za televizijsku raspravu, ali H.N. Srzić nudi uvijek jedno te isto - jel" tako da nas žele utrpati u Jugoslaviju? Tako je zborio Tuđman, tako zbori i ona. Nema razlike ni u »Slobodnoj Dalmaciji«, koja se brine za vjerska određenja esdepeovih saborskih zastupnika, Mesićevu navodnu udbašku prošlost i nastojanja članova Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata da budu stalno zastupljeni u medijima. »Slobodna Dalmacija« je u vlasništvu Vlade, odnosno Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji nije uspio prodati taj list, a za uzvrat Vlada od »SD-a« dobiva nož u leđa. I zato su predstavnici LS-a i HSS-a oštro napali HFP i njegove čelnike, pa bi Račan mogao »brifirati« i Hrvoja Vojkovića, ako mu to Budiša dopusti.

Ne čudi da ugledni svjetski političari, nakon što im prevedu tekstove iz našega tiska, telefoniraju Račanu i pitaju ga što se to zbiva u zemlji koja je nakon 3. siječnja puno obećavala. Rješenje je jednostavno: ako nema više HDZ-ove kontrole medija, onda neka se vlast i Vlada nauče medijskim pravilima igre. Prvo, neka Račan kaže Budiši da dvostruki kandidat za predsjednika države ne može istog trenutka ne imati mišljenje o pismu i umirovljenju generala, jer je logično da se narod i mediji pitaju što je to s partnerom iz vladajuće koalicije. I Vlada i vlast morali bi znati da su i komunisti do 1990. i HDZ-ovci do početka ove godine »izdrilali« narod da ne razmišlja svojom glavom, već da vjeruje serviranim informacijama, pa mu zato treba jasno i hitno reći da je Joško Paro bio u Beogradu u dogovoru s Vladom i predsjednikom države, a ne da partneri iz šestorke tvrde da je to bilo bez njihova dogovora, a Mesić prekasno reagira. Kad smo već kod Srbije, zašto se ne reagira na tvrdnje da je Srbija prošla bolje od nas i da će dobiti nekoliko milijardi dolara (a Hrvatska »samo« nekoliko stotina milijuna) te da se objasni da ni deseci milijardi dolara ne mogu spasiti gospodarstvo Srbije nakon tolikih godina sankcija i NATO-ovog prošlogodišnjeg »peglanja«?

Vrhunska politika i vrhunski političari manipuliraju medijima i javnošću, u što spada i laganje, ali hrvatski političari to ili ne žele ili ne umiju. U sadašnjoj Vladi, čini se, dijelom ne žele, a dijelom ne znaju to činiti, ali znaju, sasvim pogrešno, javno prigovarati novinarima. Dapače, nisu u stanju ni urediti odnose u medijima u njihovu vlasništvu niti međusobne odnose u šestorci prije nastupa u medijima, pa se ni ne trebaju čuditi medijskom »raspašoju«. No, to već dobrim dijelom spada u čuvenu srednjostrujašku politiku Ivice Račana, koji je izbjegavao prelomiti preko koljena mnoge probleme, nastojeći ih riješiti mirno. Nakon godina uspjeha te politike, čini se da mu medijska sreća okreće leđa. (Dean Sinovčić)