Kad je prije par godina Franjo Tuđman licitirao s brojkama od 15 do 20 posto građana koji se navodno nikako nisu uspjeli sroditi s hrvatskom državom, morali su proći mjeseci dok se nisu izredali svi koje je ta znamenita izjava pokojnoga predsjednika bila zatekla i osobno uvrijedila. Međdutim, kad je ovoga četvrtka za saborskom govornicom HSS-ov zastupnik Luka Trconić izgovorio to isto, samo drugim riječima, nikome nije palo na pamet javiti se za repliku.

Poruka Luke Trconića mogla bi se prevesti ovako: Nismo mi krivi, krivi su oni, i zato njih napadnite! Jasno, to uopće ne bi bilo vrijedno komentara kad bismo iz toga mogli ustanoviti jedino stupanj osobne hrabrosti zastupnika Trconića. Ali njegova nam je izjava, više od toga, prilično reprezentativan uzorak cijele obranaške saborske diskusije zastupnika vladajuće koalicije, koji su se javljali govoriti o "kriminalizaciji Domovinskoga rata".

U HDZ-u mogu definitivno smatrati da im je uspjelo: na desetke zastupnika šestorke javilo se za riječ, čitali su pripremljene sastavke, bilo je na stotine replika, HSS je napisao svoju deklaraciju o Domovinskom ratu, a ministri u Vladi, na marginama saborskoga zasjedanja, požurili su o tome sastaviti i potpisati posebnu izjavu. To su vrijeme HDZ-ovci koristili da objasne kako je vlast potpuno nesposobna i kako nije ispunila nijedno predizborno obećanje.

Čemu, uistinu, tako angažirana rasprava sa strane zastupnika šestorke, ako u vlasti imaju čistu savjest u pogledu Domovinskog rata? Je li bilo nužno toliko ulagivanje, kao što je ovo Trconićevo, ako se smatra, što se moglo čuti i iz vlasti, da su se to zapravo na noge podigli stožeri za zaštitu privilegija? Nije, nažalost, točno ono što je rekla zastupnica Vesna Pusić, da kriminalizacije Domovinskog rata ima samo u HDZovim govorima. Na radost HDZ-a, taj termin polako preuzimaju i u šestorki, a stožeri ma što oni zapravo bili, pomalo dobivaju na legitimitetu.

No, da se vratimo na Trconićevu opasku. Ako smo prije govorili kako smijenjena vlast nastoji na nepostojećim problemima izazvati nove podjele u narodu, sada moramo pošteno primijetiti da se time već opasno bave i u strankama na vlasti. Da li zbog nerazumijevanja ili zato što misle da bi im i ta vrsta podjele olakšala vladanje, to se zasad ne usudimo reći. Izreći - k tome tako neodređeno, bez imenovanja - da postoje ljudi, pa čak i institucije protuhrvatskoga duha, to znači opravdati čitavu poviku o "kriminalizaciji Domovinskog rata", i to za bijedan račun osobne političke sigurnosti.

To je osim toga kao i u slučaju Tuđmanovih "15 ili 20 posto" izravna prijetnja svima koji nisu - a jasno je da ne moraju biti - ni na liniji politike šestorke, ni na liniji politike koju danas predstavljaju stožeri, generali, nogometaši i HDZ. Zar treća politika u Hrvatskoj treba biti zabranjena, bez obzira na to možemo li se s njom složiti ili ne? Zar, na koncu, u ovoj zemlji ne mogu bez etiketiranja živjeti i oni koji se, poput Marinka Liovića, srame predsjednika Mesića kao i oni koji se iz nekog razloga srame predsjednika Tudmana?

Ako je demokratski javno potpisivati peticije u kojima piše da je vlast kojaj e izabrana na izborima prije devet mjeseci protuhrvatska i komunistička - i ako to čak zavređduje dvodnevnu saborsku raspravu - otkud onda pravo Trconiću da prijekorno aludira na one koji misle jednako nevjerojatne stvari, na primjer da je Hrvatska vojska bila zločinačka ili da je Oluja bila akcija etničkog čišćenja ili druge besmislice. Da ne padne sve na leđa sirotog Luke Trconića, navest ćemo ovdje još jedan citat iz saborske rasprave, onaj zastupnika Dražena Budiše.

Neospornoje međutim, da svih ovih godina traje proces revizije povijesne istine s tezama da je bila riječ o građanskom, etničkom i plemenskom sukobu, pa čak i da nikakva opasnost, da ZNG nije provocirao, nije prijetila iz kasarni JNA. Ali, to nije politika hrvatske vlade i ona ne može svakodnevno polemizirati s takvim stavovima, rekao je Budiša.

Iako je Budiša mnogo opreznije od Trconića skrenuo odgovornost na one koji su najmanje zaštićeni, jer eto, vlast se od njih ogradila, a stožeri su narogušeni, i on nas navodi na ista pitanja. Zar su ljudi u stožerima i u HDZ-u idioti pa ne znaju da nitko tko ima ikakvu težinu u vlasti nije nikad ni pomislio da bi Domovinski rat mogao biti nepotreban plemenski sukob? Zar je bit rasprave da im se to objasni? Zar vlast ne može izaći na kraj s opozicijom a da ne stvori nove nedopustive podjele i ne proizvede nove državne neprijatelje?