Glasna razmišljanja o izmjenama Daytonskog sporazuma odavno su već postala uobičajena pojava, a kako se približava datum održavanja parlamentarnih izbora (11. studenoga), tj. zahuktava predizborna kampanja, o toj se temi govori nešto češće i pri tome se navode nešto radikalniji ciljevi ili se barem o njima govori na otvoreniji način. Otvoreno se, naime, govori o brisanju Republike Srpske, što podrazumijeva brisanje i drugog entiteta. Ranije se brisanje entiteta, koji su jedan od temelja Daytonskog sporazuma, odnosno njegove aktualne varijante, na neki način podrazumijevalo, jer se govorilo o dokantonizaciji ili kantonizaciji čitave BiH, ali se nekako izbjegavalo eksplicitno govoriti o ukidanju entiteta.

U cijeloj ovoj priči najzanimljivije je to da se za brisanje entiteta najvatrenije zalaže predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić, inače jedan od sudionika u Daytonskim pregovorima, a da ga vodeće oporbene stranke u Federaciji BiH ne podržavaju u tome.Silajdžić se, naime, za brisanje RS, točnije za »brisanje imena Republike Srpske« založio sa skupštinske govornice, u jednoj polemici sa srpskim zastupnicima, a zastupnici SDP-a BiH ga nisu podržali u tome, niti su u kasnijim javnim istupima podržali tu ideju. »Nastup Harisa Silajdžića bio je pokušaj da se stvori umjetna dilema i podjela u BiH, po principu - tko je za RS, a tko za BiH. To je politički neozbiljan i neodgovoran potez«, izjavio je kasnije, komentirajući Silajdžićevu inicijativu, zastupnik SDP-a Sejfudin Tokić. Obrazlažući ovakav stav, Tokić je u intervjuu banjalučkom »Reporteru«, rekao: »Mi u SDP-u smatramo da su sve inicijative za promjenu Daytonskog sporazuma naprosto nerealne, s obzirom na to da se odluke iz tog sporazuma mogu mijenjati slično kao odluke Berlinskog kongresa. Naime, radi se o međunarodnom sporazumu. Ono što se može mijenjati jest Ustav BiH, a procedura promjene Ustava BiH je propisana u Ustavu i ona podrazumijeva visok stupanj političke suglasnosti predstavnika oba bh-entiteta i sva tri konstitutivna naroda.«

Milorad Dodik, naime, ne samo da ne razmišlja o izmjenama Daytonskog sporazuma koje bi vodile brisanju Republike Srpske, nego se - među ostalim i time što se kandidira za njezina predsjednika - bori za njezin opstanak, uzroke problema u BiH i prostor za njihovo rješavanje traži na drugoj strani. »Uvjeren sam da je nefunkcioniranje zajedničkih organa BiH rezultat personalnih animoziteta koji postoje i personalne strukture ljudi koje su tamo i koji pokušavaju ili zamrznuti postojeću situaciju ili da definitivno sve odmrznu, pa da naprave novu strukturu«, glasi Dodikova »dijagnoza«, a način na koji bi se teško stanje prevladalo on ovako definira: »Moraju se naći ljudi koji će, na bazi Daytona, na bazi organizacije BiH kao dva entiteta, napraviti funkcionalnu strukturu, od najnižih organa vlasti do Predsjedništva BiH.«

Neki segmenti politike koju vodi Milorad Dodik, osobito katastrofalno loši rezultati u procesu povratka izbjeglih i raseljenih osoba, navode na zaključak da Dodik istovremeno radi i na očuvanju stanja uspostavljenog etničkim čišćenjem.

U cijeloj ovoj priči nipošto se ne može zanemariti ni utjecaj međunarodne zajednice, odnosno činjenica da i politički blok okupljen oko Milorada Dodika i SDP BiH, kao najjača oporbena stranka u Federaciji BiH, uživaju potporu međunarodne zajednice. U tom smislu Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija - može se tako reći - zajedno čine politički snagu od koje se očekuje rušenje nacionalnih stranaka. Jedan sarajevski komentator, baveći se činjenicom da čelnici oporbenih stranaka suzdržavaju od podrške Silajdžićevoj inicijativu kako ne bi naškodili Miloradu Dodiku, piše da »nisu krivi oni, već međunarodni faktori koji instaliraju snage betoniranja, upakirane u socijaldemokratsku ambalažu«.

Dodik je zaslužio da ga se uvrsti u »snage betoniranja« zato što se nisu ispunila očekivanja da će njegovim dolaskom na vlast biti omogućen povratak nesrpskog pučanstva u RS, a Lagumdžiju je splet (nesretnih) okolnosti doveo u situaciju da mora, makar i neformalno, igrati ulogu njegova političkog saveznika. To, naravno, ne znači da SDP BiH mora dijeliti Dodikova politička stajališta i podržavati njegovu politiku »betoniranja« - vodeća federalna oporbena stranka se zalaže za opcije koje su u potpunoj opreci s tom politikom, ali je ni kriva ni dužna u stanovitoj mjeri postala taocem te politike.