Ivica Račan stoga nosi mnogo veći dio odgovornosti. Golemi Vladin upravljački mehanizam više je slijepljen nego složen od šest stranaka, a gospodarske, socijalne i porezne mjere već dugo hvataju zalet. I što je najvažnije - Vladini paketi, kad se spakiraju i pošalju, neće uopće biti lijepi. Socijalna je situacija iz dana u dan gora, a mjere će, kada budu stigle, imati povoljne efekte, ako ih uopće budu imale, samo na duge staze.

Nakon što se promijeni Ustav Vlada će institucionalno biti moćnija, ovisna samo o saborskoj većini, prema tome moći će djelovati s više samopouzdanja.

Ovotjedni nacrt prijedloga ustavnih promjena i saborska rasprava o Ustavu izazvala je Mesića jer o sadržaju nacrta, za koji je bilo dogovoreno da bude zajednički, nije obaviješten na vrijeme. Ali zato su najprije Vlada, a onda i Sabor preko HSS-a, poradili na od desnice iznuđenoj Deklaraciji o Domovinskom ratu, koja bi trebala biti u funkciji političkog smirivanja situacije i stjecanja dvotrećinske parlamentarne većine prije konačnoga donošenja ustavnih promjena u studenome. Zato je to na neki način bio odgovor i Mesiću prije daljnje procedure ustavnih promjena.

U Vladinu izjavu i saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu Račan i SDP kao najjača stranka, ušli su zbog HSLS-a i HSS-a u vladajućoj koaliciji i, s druge strane, zbog HDZ-a kako bi mu ponudili suradnju. Sanader i HDZ-ovo vodstvo dobili su tako priliku da isprave neinteligentni Proglas Hrvatima. A o Sanaderovoj dosljednosti najbolje govori to što sada, samo desetak dana nakon Proglasa Hrvatima, izjavljuje kako bi i on umirovio generale nakon onakva otvorenoga pisma, "ali tek nakon što bih s njima razgovarao"!

Deklaracija o Domovinskom ratu krajnje je pragmatičan politički čin čija je namjera pokušati smiriti HDZ u ovoj važnoj političkoj jeseni (ne samo u Saboru) i dokazati da je koalicija potpuno čista što se tiče čuvanja digniteta Domovinskog rata, na primjer ako i kada se policija opet "drzne" privesti nekog Hrvata zbog sumnje za ratne zločine, pa kada se ekstremisti ponovno pobune zbog tog ili nekog još beznačajnijeg povoda.

Pedsjednik Stipe Mesić misli da će “Deklaracija biti čak korisna" a da se dignitet Domovinskog rata najbolje štiti kada funkcionira pravna država. Između redaka, jasno je da je smatra (velikim) političkim ustupkom, a slično misle i predstavnici njegova HNS-a te IDS-a i LS-a. Misle to s pravom. Ali, Mesić nije pred parlamentom kao Račan i ne ovisi, kad je riječ o Ustavu, o najizravnijoj pomoći barem jednoga dijela HDZ-a.

Premda je tako velikim dijelom i u drugim zemljama, Ustav se u nas opet kroji prema ljudima koji sada konkretno obnašaju vlast.

HDZ kao glavna opozicijska stranka nema profiliran stav o tome kakav bi Ustav Hrvatska trebala imati, nego će podržati parlamentarni, polupredsjednički ili super predsjednički sustav već prema tome koje su joj osobe prihvatljivije. Može se pretpostaviti da im je trenutačno ipak prihvatljivija Vlada od tobože radikalnog Mesića.

Ne treba očekivati da će se nacrt ustavnih promjena, koji je na zajedničkom tragu onoga što su Predsjednikova i Vladina ustavna komisija dogovarale, bitnije mijenjati. Mesiću će ostati ovlasti rukovođenja Oružanim snagama i sukreiranje vanjske politike, a izgleda da će tek zakon regulirati novo ustrojstvo tajnih službi jer to nije ustavna materija.

Mesić će kao predsjednik izgubiti brojne ovlasti, ali ovih osam mjeseci ionako ih nije niti primjenjivao. Račan će dobiti mnoge nove ovlasti pa nisu bez osnove ocjene da se radi o kancelarskom sustavu.