Dogodine, naime, Hrvatska inozemnim kreditorima mora vratiti gotovo 2,2 milijarde dolara dospjelih glavnica i pripadajućih im kamata, ili više nego dva puta veći otplatni obrok od ovogodišnjih milijardu dolara! Kako sada stoje stvari, približno jednak iznos dospjet će za otplatu i u 2002. godini. Stoga će, procjenjujem, znatno uvećana potražnja za devizama na hrvatskom tržištu već u prvim tjednima 2001. godine utjecati na ubrzano klizanje tečaja kune, ili - ako se njezina stabilnost pokuša održavati interventnim prodajama deviza iz deviznih rezervi HNB-a - na smanjivanje tih rezervi gotovo za trećinu.

Na kraju ne tako davne 1996., kao prve poslijeratne godine, ukupni je hrvatski vanjski dug iznosio 5,3 milijarde dolara, i otad se do danas gotovo udvostručio. Tako se može istaknuti nova činjenica, da je većina sadašnjih dugova nastala, ne samo unazad sedam godina (jer je novo zaduživanje bilo moguće tek nakon hrvatskog ulaska u MMF pa i još malo kasnije), nego i unazad samo pet godina. Na dugove naslijeđene iz vremena SFRJ i SRH, po prirodi stvari, Republici Hrvatskoj danas ostaje obveza vraćanja manja od četiri milijarde dolara.

Unatoč popustima, što su odobreni stranim strateškim ulagačima, prilikom prodaje Privredne i Splitske banke, pa donekle i Hrvatskih telekomunikacija, a osobito niza srednjih poduzeća, hrvatske su se banke, poduzeća, pa i sama država u svijetu zaduživale uz povećane kamate, kakve se uobičajeno obračunavaju na zajmove za rizične zemlje. Nije, eto, trebalo čekati ni pet godina, da bi zemlja prešla prag razumljive i podnošljive srednje zaduženosti, i - u okolnostima nove, rastuće nezaposlenosti postala visoko zaduženom ekonomijom, s brojnim - iz tog novog salda - izvedenim rizicima, troškovima, izazovima i političkim kušnjama.

Prema zadnjim pokazateljima iz prikaza vanjske zaduženosti, koju redovito priređuju analitičari središnje banke, ukupni vanjski dug zemlje iznosi oko deset milijardi dolara i ravan je polovini vrijednosti bruto-proizvoda! Da hrvatsko gospodarstvo, poput slovenskog, mađarskog i ruskog ostvaruje rast po stopama od oko šest posto, ili poput singapurskog, južnokorejskog i hongkonškog od oko devet posto, te da se svakog mjeseca otvori novih deset tisuća radnih mjesta, tada bi spomenuti pokazatelj imao bitno drukčiji kontekst, i relativno visoki vanjski dug ne bi privlačio pažnju.

Sadašnji je vanjski dug, međutim, čak 20 posto veći od godišnje devizne zarade na račun izvoza robe i usluga (u koje spada i turizam), a na dosad redovitu i posve urednu otplatu vanjskoga duga otpada blizu trećina prihoda od izvoza robe i usluga. To je dodatni, ključni razlog zbog kojeg - i prilikom izrade nove trogodišnje projekcije državnog proračuna, i prilikom izrade nove koncepcije razvoja, kao i platforme za nastavak pregovora s MMF-om i Svjetskom bankom, ali i pojedinim strateškim ulagačima - Vlada, u iduća dva tjedna, mora povući žurne, žustre i sugestivne poteze.

Ali, iluzorno je očekivanje, da će čvrsto jamstvo za nastavak uredne otplate dospjelih dugova, uz održavanje stabilnog tečaja, biti relativno visoke devizne rezerve i u HNB (početkom listopada u visini od 3,7 milijardi dolara) i u poslovnim bankama (u visini od 2,4 milijarde USD). Devizne rezerve u Hrvatskoj moraju biti više nego u razvijenijim zemljama, ne samo radi osiguravanja monetarne stabilnosti, nego i zbog prozaične činjenice da su ovdje čak dvije trećine svih depozita u bankama - u stranim valutama. Stoga bi upotreba deviznih rezervi HNB-a za održavanje stabilnosti deviznog tečaja kune dogodine mogla imati samo kratkoročnu i krajnje ograničenu ulogu.

Na sličan način Vlada će se morati rastati i s varijantom samozavaravanja, koju je izdašno koristila Matešina ekipa, da se prihodi od privatizacije državnih poduzeća i banaka koriste za pokrivanje proračunskih izdataka, nego će ih - prema preporukama MMF-a i Svjetske banke morati usmjeravati u nove investicije i otvaranje novih radnih mjesta u privatnom sektoru. Budući daje vrlo niska vjerojatnost da bi već od prvog radnog dana u siječnju 2001. godine stopa povećanja bruto-proizvoda mogla dostići poželjnih osam, devet ili deset posto, neizbježno će, dakle, biti jače klizanje tečaja kune, bilo kroz njezinu umjerenu, ali stalnu deprecijaciju, bilo u sklopu cjelovita paket-rješenja, kroz odgovarajuću devalvaciju.

Postoji i “savršeno rješenje”, bez devalvacije i obaranja plaća, ali ono pretpostavlja potpunu suradnju hrvatske vlasti sa Zapadom, koji nakon sloma Miloševićeva režima u Srbiji, sve otvorenije zagovara regionalni pristup jugoistočnoj Evropi. U sklopu tog “rješenja” Hrvatska bi na temelju stand-by sporazuma sa MMF-om trebala zatražiti reprogramiranje dijela dospjelih vanjskih dugova, a kroz nove aranžmane sa Svjetskom i Evropskom bankom, te ostalim međunarodnim financijskim ustanovama (osobito u okviru Pakta o stabilnosti i suradnji), pokrenuti cjelovit razvojni ciklus od Savudrije do Iloka i od Čakovca do Prevlake.