Kalifornija je bila prva američka savezna država koja je (još 1996.) deregulirala, odnosno liberalizirala svoje tržište električnom energijom i postala zvijezda vodilja ne samo ostalim američkim državama, nego cijelom svijetu, osobito Europi.

Četiri godine kasnije našla se u velikim strujnim nevoljama: usred ljeta, kada troši najviše energije za pogon rashladnih uređaja, bila je prisiljena uvesti redukcije struje, a cijena kilovatsata se udvostručila! Lokalne novine zatrpane su prigodnim reportažama kako je kit ubojica Shamu skoro uginuo jer nije bilo struje za hlađenje njegova golemog akvarija, dok su časnici u mornaričkoj bazi San Diego po zapovijedi predsjednika Clintona bili prisiljenim raditi samo uz minimalnu rasvjetu sa svojih kompjutorskih zaslona.

Najlošije je u svemu prošao kalifornijski avangardni energetski eksperiment. Poslije deregulacije potrošači struje odlučno su stali tražiti ponovnu regulaciju, a druge američke države zastale su s liberalizacijom strujnog tržišta dok ne prouče kalifornijska iskustva.

Zašto je najveće i najbogatije američko strujno tržište doživjelo slom? Kalifornijski potrošači dobili su priliku da kupuju struju od bilo kojeg proizvodača u SAD-u po najnižoj cijeni koju uspiju naći, bez ikakvih dugoročnih obveza i ugovora. No, ono što se činilo velikom prednošću za potrošače pretvorilo se totalnu nesigurnost za investitore: kako oni nisu više mogli naći stalne kupce, jednostavno su prestali graditi nove elektrane. Deset posljednjih godina u Kaliforniji nije sagrađen niti jedan novi strujni izvor a rezerva snage, koja je prije 10 godina iznosila 35 posto, u međuvremenu je posve iscrpljena.

Potrebe za strujom rasle su i u njezinu okruženju i Kalifornija se odjednom našla u energetskoj slijepoj ulici: niti je sagradila vlastite elektrane, niti struju može kupiti u susjedstvu. Kaliforniji danas nedostaje 5600 megavata snage, a niti jedna nova elektrana neće biti dovršena prije 2002. Kalifornijski potrošači struje iskusili su na vlastitoj znojnoj koži da sagraditi elektranu nije isto što i otvoriti dućan na Internetu. Kakve sve to ima veze s Hrvatskom? Zapanjujuće jake.

Prije nekoliko tjedana Ministarstvu gospodarstva, Ini i Hrvatskoj elektroprivredi američki gigant NRG Energy (najveći nezavisni proizvodač električne i toplinske energije na svijetu) dao je izvanrednu poslovnu ponudu: sagradit će o vlastitom trošku plinsku elektranu u Rijeci vrijednu 200 milijuna dolara. Od HEP-a, međutim, traži da se obveže da će kupovati barem polovicu proizvedene struje, jeftinije nego što je plaća svojim postojećim termoelektranama na mazut. NRG Energyje također spreman uložiti novac i u gradnju strateškog plinovoda kojim bi se prirodni plin mogao dovesti u Hrvatsku čak iz Alžira. Usput bi se na kopno doveo i plin s jadranskih polja, plinificirala bi se Istra, očistio od zagađenja cijeli Kvarner, zaposlilo tisuću inženjera.

I premda NRG Energyjeva ponuda predstavlja izravno inozemno greenfield ulaganje od pola milijarde dolara, kakvo je Hrvatska do sada mogla samo sanjati, i premda je ta tvrtka bila spremna sama podnijeti pola rizika svojega ulaganja, već na prezentaciji u Ministarstvu gospodarstva predstavnici HEP-a pitali su Amerikance: a zašto bismo mi kupovali struju od vas u Rijeci ako je još jeftinije možemo kupiti u Češkoj?

Ta su dva posla vezana, ne samo financijski nego i tehnički: plinsko polje mora se crpiti kontinuirano, a kako se plin ne može skladištiti, i potrošnja plina mora biti kontinuirana. Bez elektrane to nije moguće postići jer potrošnja plina u domaćinstvima i poduzećima dnevno i sezonski jako oscilira. No kad su Istrani pitali HEP što on kaže na NRG Energyjevu ponudu, doživjeli su šok.