Hrvoje Šarinić, bivši šef Tuđmanova kabineta, bivši premijer i bivši koordinator svih hrvatskih tajnih službi, bivši neslužbeni gubernator Rijeke, napustio je jučer svoje posljednje uporište u gradu na Rječini - mjesto predsjednika HNK “Rijeka”. Otišao je iz kluba na čije je čelo stigao “predsjednikovim dekretom” u trenutku kad je sudbina HNK “Rijeka” zbog duga od 47 milijuna kuna sasvim neizvjesna. Ovaj pripadnik tzv. meke struje HDZ-a, s nesumnjivim osobnim šarmom i evropejiziranim nastupom, bio je pomno odabran kao čovjek kojem je jedini zadatak bio da nerazborite riječke glasače okrene HDZ-u i omogući ovoj stranci ulazak u Rijeku na velika vrata. Činjenica da je rodom Sušačanin stvar mu je olakšavala, a za provođenje zadatka u djelo imao je očito i otvoren račun, koji će na kraju platiti porezni obveznici.

Kao u svakom lošem filmu, Šarinićev je dolazak u Rijeku promoviran novinskom fotografijom gdje zajedno s drugom riječkom uzdanicom HDZ-a Darijem Vukićem šeće riječkim Korzom. Taj snimak danas ima povijesno značenje i zaslužio je da se nađe u nekim budućim političkim udžbenicima. Upravo je Šarinić, naime, što je posve zaboravljeno, doveo Darija Vukića na čelo “Croatia Linea”. Ne, doduše, kao svoj osobni odabir. On je samo obavljao prljav posao, kasnije će se pokazati za Pašalića, vjerujući naivno da ga obavlja osobno za Tuđmana. Obavivši poput vjernog činovnika, što je zapravo i bio, sve potrebno, on je najveću brodarsku tvrtku izručio čovjeku koji nije imao ni dana radnog iskustva u pomorstvu. Kasnije će se Šarinić i Vukić sukobiti oko toga tko će biti prvi čovjek HDZ-a u Županiji. Siguran u svoju pobjedu i podršku Tuđmana, Šarinić je doživio svoj prvi veliki politički poraz u srazu s Pašalićevim klanom što će ga, istina mnogo kasnije i uz mnoge gorke pilule koje će morati popiti, udaljiti od HDZ-a, ali ne i Tuđmana koji mu je u odsudnom trenutku uskratio podršku i priklonio se - Pašaliću. Iza Šarinićevog kadriranja u “Croatia Lineu” ostalo je tek nekoliko dotrajalih brodova, golemi dugovi i stotine Ijudi bez posla. Ostala je nevjerica da se nešto slično uopće može dogoditi u civiliziranoj zemlji.

Drugi Šarinićev poslovno-politički pothvat u Rijeci bilo je pokretanje “Primorsko-goranskog Dnevnika”. Šarinić je, naime, vjerovao da HDZ ne može pobijediti na izborima u Rijeci zato što iza sebe nema medije. Odlučio je neposredno prije izbora pokrenuti dnevnu novinu, opremivši u rekordnom roku redakciju potrebnom opremom i kadrovima. Budući da pokretanje novina nije jednostavna stvar, ni Šarinićeva se iluzija o HDZ-ovom osvajanju medijskog prostora u Rijeci nije ostvarila. Građani su svoje mišljenje o tom novinskom uratku pokazali već izlaskom prvog broja - Korzo i dobar dio grada bili su prekriveni rasparanim Šarinićevim novinama.

“Primorsko-goranski Dnevnik” financirao se iz džepova HDZ-ovih poduzetnika i iz blagajni državnih poduzeća sve dotle dok se prodaja nije potpuno ugasila i dnevni gubitak dostigao 20 tisuća DEM. Je li “Dnevnik” podmirio svoje ogromne dugove i kako je to tehnički izveo, ostat će do danas tajna. Jedino što se zna jest da su ceh, ukoliko je uopće plaćen, platili porezni obveznici. Ako nije plaćen, teret će opet pasti na ista leđa.

Šarinić je često isticao svoju privrženost jednom od gospodarskih simbola Rijeke Tvornici papira. Još nije izblijedjela, slika kad je s govornice uoči izbora okupljenim građanima kazao: “A što se tiče Hartere, za nju smo našli rješenje i odmah poslije izbora ona će ponovo biti ono što je bila.” Izbori su prošli, HDZ je pobijedio, a “Hartera” je padala u sve veću agoniju dok napokon nije završila u stečaju. Njeni radnici i danas čekaju gotovo godišnju plaću, a da će ona biti ono što je nekad bila, nema ni govora. Mnogo je vjerojatnije da je više nikada neće biti.

Kao glavni krivac bit će još iste večeri označen pomoćni sudac koji je poništio pobjedonosni zgoditak Amira Hasančića. Tek mnogo kasnije, nakon rijeke suza koja je tekla Kantridom, među ostalim i trenera “Osijeka” Špace Poklepovića, saznat će se da je dan prije utakmice s “Osijekom” legendarni Ćiro Blažević gotovo cijeli dan proveo s “bijelima” razgovarajući s igračima. Saznat će se isto tako da je na račun “Osijeka” dan kasnije uplaćeno milijun kuna. Je li Ćiro Blažević kupio prvenstvo za “najdražeg predsjednika” i je li Hrvoje Šarinić za to znao, ostat će još neko vrijeme tajna. No, uvjereni smo da to ništa ne mijenja na stvari: da je i znao, Super Hrvoje ne bi reagirao i otjerao Ćiru iz karantene u kojoj nije imao što tražiti. Ni on nikada nije oponirao Tuđmanu, a osobito je teško vjerovati da bi mu se ispriječio u njegovoj opsesiji o “Croatiji kao najboljem evropskom klubu”. Sad Hrvoje Šarinić napušta zajedno sa svojim trabantima posljednju kotu koju je držao u Rijeci. Odlazi govoreći istinu što je, inače, rijetko činio: “Više nisam u poziciji da pomognem Rijeci.”

Bit će sreća ako se nađe netko tko želi preuzeti ono što je Šarinić iza sebe ostavio, podmetnuti leđa i spašavati klub. U protivnom, HNK “Rijeka” mogao bi doživjeti sudbinu “Croatia Linea”, “Primorsko-goranskog Dnevnika” i “Hartere”, a Kantrida postati praznim spomenikom nečeg što se nazivalo vremenom gubernatorstva Hrvoja Šarinića, vremenom u kojem se pogrešno vjerovalo da je uspješni privrednik Damir Vrhovnik najbolje plaćeni Riječanin, a to je ustvari bio neuspješni trener Nenad Gračan.