Prosječni hrvatski građanin ne razumije sve finese polupredsjedničkog ili parlamentarnog sustava, no shvatio je da ovaj drugi znači sustav u kojem sva vlast više neće biti koncentrirana u rukama jednog čovjeka. Parlamentarni sustav doživio je kao demokratsko uređenje države u kojem će vlast biti podijeljena između više nosilaca koji će se međusobno kontrolirati i surađivati za dobrobit društva. Shvatili su to kao sustav u kojem će se znati iko ima kakve dužnosti, ali jednako tako i tko za što snosi odgovornost. I za njega su glasali.

U Ustav je, dakle, trebalo unijeti samo nužne promjene, kako bi se prije svega redefinirali odnosi u izvršnoj vlasti te popravila pojedina rješenja. Ustavnu reformu trebalo je provesti što prije jer je ona temelj za reorganizaciju i oživIjavanje mnogih institucija koje u proteklih deset godina nisu funkcionirale ili su funkcionirale loše. No, rasprave su se otegnule kroz cijelu godinu i na kraju se svele na pitanje koliko će vlasti pripasti predsjedniku Mesiću, a koliko premijeru Račanu. Krenulo se u proceduru izmjene Ustava, a niz pitanja ostao je otvoren i bez rješenja.

No, što je još važnije, sporovi između predsjednika Republike i premijera oko ustavnih ovlasti protegnuIi su se i na druge segmente vlasti, a negativne posljedice već se očitavaju. U prvoj polovici godine njihovi su se sukobi prenijeli na obavještajnu zajednicu, što je rezultiralo ostavkom tadašnjeg ravnatelja HIS-a Ozrena Žuneca. No, ni nakon toga nije postignut valjan dogovor o reorganizaciji tajnih službi, pa je nakon nekoliko mjeseci zatišja to pitanje svom žestinom ponovno izbilo na površinu. Premda niti jedna demokratska zemlja tajne službe uopće i ne spominje u Ustavu (čak se ni neograničene ovlasti koje je dr Tuđman imao nad obavještajnom zajednicom nisu temeljile na Ustavu) kod nas se o tome tko će nad njima vladati raspravlja kao o najosjetljivijoj točki ustavnih promjena. Budući da se tajne službe tretiraju kao ustavno pitanje, do sada se nije učinilo gotovo ništa kako bi se one reorganizirale i dovele u red. Kakve sve to ima posljedice na njihovo funkcioniranje, možda najbolje govori primjer akcije uhićenja osumnjičenih za zločin u Ahmićima koja je završila s polovičnim uspjehom.

Sličan primjer je i reorganizacija oružanih snaga. I ovdje postoje sukobi interesa između predsjednika države i Vlade koji su se prenijeli na načelnika Glavnog stožera oružanih snaga i ministra obrane. Budući da još nema ustavnog temelja, obojica su imali dovoljno prostora da izrade svoje koncepte preustroja vojske, ali i dovoljno vremena da se zbog njih dobro posvađaju.

No, odugovlačenje s donošenjem ustavnih promjena ima posljedice i u drugim područjima. Radi toga što još nije donesen Ustav trpi i pravosudna vlast. Ustavni sud još je početkom godine ukinuo više odredbi Zakona o DSV-u koje su se odnosile na izbor predsjednika sudova te državnih odvjetnika. Odlukaje trebala stupiti na snagu 31. listopada ove godine, a do tada je trebalo donijeti novi Zakon o Državnom sudbenom vijeću, Zakon o sudovima i Zakon o Državnom odvjetništvu. No, budući da još nemamo novi Ustav u kojem treba biti definiran položaj sudbene vlasti, te državnog odvjetništva, nisu se mogli donijeti ni zakoni. Na zahtjev Vlade Ustavni sud je, kako se ne bismo našli u situaciji da nemamo nikakav zakon, prije tjedan dana prolongirao rok u kojem će odluka o ukidanju neustavnih odredbi Zakona o DSV-u stupiti na snagu 31. prosinca. Konkretno to znači da, unatoč činjenici što je pred pravosuđem sve više izazova, ali i slučajeva koji izazivaju dvojake reakcije društva (poput slučaja osumnjičenih za ratne zločine počinjene 1991. godine u Gospiću), Hrvatska do iduće godine neće imati državnog odvjetnika RH, niti će moći izabrati nove članove DSV-a.

Iako posljedice stalnih sukoba u državnome vrhu postaju sve ozbiljnije, rasprave nikako da se pomaknu s pitanja ovlasti. No, jednom kada se problem raspodjele ovlasti riješi, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se nosioci vlasti sjednakom žestinom boriti i za raspodjelu odgovomosti za stanje u državi koje je već odavno na rubu podnošljivoga.