ZAGREB - Sukobi oko ustavnih ovlasti šefa države i Vlade trebali bi se razriješiti u utorak, za kada je predsjednik Odbora za Ustav i poslovnik Zastupničkog doma Mato Arlović sazvao sjednicu Odbora, koji će utvrditi konačn Prijedlog promjene Ustava. Na sjednicu su pozvani i prof. Veljko Mratović i dr. Stjepan Ivanišević, koji su vodili skupine za promjenu Ustava predsjednika Stipe Mesića i šestorice. Kao osnova za izradu poslužit će Nacrt promjene Ustava i primjedbe iz rasprave, uključujući i nedavno mišljenje i prijedloge predsjednika Mesića. Neke od Mesićevih primjedbi, kako saznajemo, Odbor bi mogao i usvojiti. Ima znakova da bi članovi mogli pronaći odgovarajuću formulaciju za “sukreiranje” vanjske politike, premda su Mesićeve ovlasti za to “sukreiranje” jasne već iz zadaća kao što su zastupanje zemlje u inozemstvu, odlučivanje o veleposlanicima i diplomatskim predstavništvima, naravno, u suradnji s Vladom. Očekuje se i ublažavanje odredbe po kojoj Mesić podnosi izvješće o stanju nacije u suradnji s premijerom, i to tako da Vlada osigurava predsjedniku Republike podatke potrebne za izvješće.

U slučaju kada nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi novi mandatar ne uspije dobiti podršku za sastavljanje nove Vlade, premijer u ostavci neće predlagati raspuštanje Zastupničkog doma predsjedniku države, kako je to predloženo u Nacrtu, već bi se Dom na prijedlog predsjednika Sabora morao samoraspustiti. Neće, najvjerojatnije, biti prihvaćeni Mesićevi prijedlozi da daje kandidate za guvernera HNB-a i za suce Ustavnog suda, a teško će proći i prijedlog da šef države kontrolira ustavnost zakona prije njihova proglašenja.

Prema informacijama koje je dobio naš list, ovlast predsjednika Republike da usmjerava rad vojnih obavještajnih službi ne bi se mijenjala, a ni izbacivala iz Nacrta promjene Ustava, već bi se nadopunila predsjednikovim pravom ne samo usmjeravanja, nego i nadzora nad radom vojnih obavještajnih službi. Takva je njegova ovlast, kao zapovjednika oružanih snaga, sasvim logična. Kad to ne bi bilo upisano u Ustav, predsjednik Republike ne bi mogao tu ovlast dobiti ni temeljem zakona jer predsjednik svoje ovlasti crpi samo iz Ustava. To se temelji i na dogovoru Mesića i Račana još iz ožujka ove godine, kada je postignuta suglasnost da će vojne obavještajne službe biti pod predsjednikom države, a civilne pod Vladom. U krugovima bliskim Vladi tvrdi se kako novi dogovor iz lipnja, koji Mesić spominje u svom Mišljenju, a po kojem bi šef države imenovao šefove svih tajnih službi, a Vlada ih operativno vodila - ne postoji. Sudeći po tome, nedavno Mesićevo pismo trebalo je zapravo poslužiti kao pritisak i kao pokušaj trgovanja, pri čemu bi Mesić popustio kod svojih ovlasti, ali bi u zamjenu dobio zakon o nacionalnoj sigurnosti (koji odgovara navodnom dogovoru iz lipnja), i to tako da Sabor spomenuti zakon donese u paketu s ustavnim promjenama.

Čini se kako je za takav oblik “vezane trgovine” prekasno jer bi Prijedlog promjene Ustava već u četvrtak trebao biti objavljen na Internetu, poslan svim zastupnicima, a toga dana o njemu bi se trebala izjasniti i Vlada, kako je to najavio i premijer Račan. U utorak, 31. listopada mišljenje o Prijedlogu promjene Ustava, koje ne obvezuje Zastupnički dom, trebao bi utvrditi Županijski dom. S druge strane, Zastupnički dom odlučivanje o promjeni Ustava ima na dnevnom redu u četvrtak, 2. studenoga. U slučaju ostvarenja tako idealno zamišljenog scenarija promjene Ustava, prostora za istodobno donošenje i zakona o nacionalnoj sigurnosti nema jer zakon još nije ni poslan u proceduru, a s obzirom na značenje takvog zakona, morao bi proći dva čitanja, odnosno trebao bi se naći na barem dvije saborske sjednice.

Hoće li proći idealna varijanta, po kojoj bi se ustavne promjene donijele već početkom studenoga, ili će se sve odgoditi za tjedan-dva? Hoće li se, u najgoroj varijanti, možda dogoditi da promjene Ustava i ne produ? Odgovori na ta pitanja ne ovise toliko o predsjedniku Mesiću, koliko o dogovoru u šestorki, jer prolaz ili pad promjene Ustava u parlamentu znači njihovo biti i ne biti.

Što se tiče Mesića, po sada ne može raspustiti Zastupnički dom jer za to je potrebno saborsko izglasavanje nepovjerenja Vladi ili odbijanje donošenja proračuna. Šef države ne može ni smijeniti Vladu jer bi korištenjem prava iz sadašnjeg Ustava da imenuje i razrješava premijera i članove Vlade doveo do Vladine krize. Za novi sastav Vlade, naime, teško bi mogao osigurati saborsku većinu, pa bi to Hrvatsku odvelo u nove izbore. Mesić ni referendum ne može raspisati bez supotpisa premijera. Ali, zbog nedonošenja ustavnih promjena ostavku bi mogla podnijeti Vlada! Ostavka Vlade, doduše, u Zastupničkom domu može biti odbijena, ali sve to sigurno ne bi pridonijelo stabiliziranju političkih prilika, tako nužnome za ozbiljne zahvate u gospodarstvu. Pitanje jest je li vlast nad tajnim službama, koje su u svim civiliziranim demokratskim državama tek dio državne uprave, toliko vrijedna da dovede do sukoba i ozbiljnog političkog potresa u zemlji? Za taj potres predsjedniku Republike račun na naplatu došao bi tek nakon isteka mandata, odnosno za četiri godine, dok bi šestorica morala platiti političku cijenu tog-potresa već na eventualnim prijevremenim izborima.

Gordana GRBIĆ