U članku novinara Ivice Marijačića kritizira se Vesna Pusić iz Hrvatske narodne stranke koja je bez veće biračke potpore došla u prvi plan hrvatske politike. Novinar krivo postavlja tezu da naš predsjednik Dobroslav Paraga raspolaže s istom količinom medijske promocije kao Vesna Pusić. Istina je da pravaški prvak Paraga u Hrvatskoj nije doslovno nikada imao medijsku promociju, niti kada mu se u Zagrebu 1981. sudilo za protujugoslavensku djelatnost, niti kada je 1990. obnovio HSP, niti 1992. kada se kandidirao za predsjednika Republike, niti 1993. kada su mu vlasti oduzele predsjedništvo nad Hrvatskom strankom prava i na Vojnom sudu montirali politički proces identičan onome iz 1981. godine, niti 1996. kada ga je Zdravko Tomac izbacio iz oporbene Udruge 7 stranaka, niti kada je asimetrična koalicija šest stranaka preuzela nakon 3. siječnja ove godine vlast, niti kada je koji tjedan kasnije Mesić pobijedio gubitnički tandem Budiša-Tomac. Vesna Pusić je osoba koja od prvog dana svog političkog angažmana dobiva pozornost medija za podrobno predočenje svog političkog programa, koji je, by the way, program za Hrvate koji zbog Tuđmanovih aspirina spavaju dubokim snom, tako da će u sadašnjoj političkoj konstelaciji odnosa snaga ona sigurno doći na vlast kroz koju godinu, a vjerojatno već i prije. Da nam nije zabranjena naša stranka HSP, da nije uzurpirana i zloupotrijebljena od neprijatelja hrvatskog naroda ne bi ni Račanov ni Budišin politički program dobio 3. siječnja zeleno svjetlo od hrvatskih birača. Iako je Otac domovine Ante Starčević rekao da se jaram ne mijenja drugim jarmom, nego da ga se skida, hrvatski birači 3. siječnja nisu imali alternativu te su se odlučili za već viđeno, samo upakirano u drugi dizajn. Dame i gospoda, bivše drugarice i drugovi danas na vlasti, gledali bi nam samo u stop-svjetla na našem Croatia-expressu. Da Paraga nije na umjetan način spriječen u artikuliranju hrvatskog državnog prava, Dražen Budiša bio bi već u prvom izbornom krugu pobijeđen, jer njegova politika je tipična politika koja nema ni glavu ni rep a kamoli kičmu.

Tvrdnja g. Marijačića kako Dobroslav Paraga nikada nije uspijevao dobiti više od nekoliko stotina glasova u cijeloj državi govorio bi strancu-promatraču da se pisac takvih neistina upravo vratio s dugogodišnjeg boravka s Marsa. Ali ne, g. Marijačić godinama živi i prati politiku u Hrvatskoj. 300 tisuća glasova za Paragu i HSP na predsjedničkim i parlamentarnim izborima 1992. i još najmanje toliko bačenih glasova u kontejnere za smeće opovrgavaju Marijačićevih nekoliko stotina glasova. Dana 27.03. ove godine je novinarski Muenchausen pratio primjerice tiskovnu konferenciju predsjednika naše stranke u Zadru i prenio u “Slobodnoj Dalmaciji” upravo isti sadržaj koji stoji u ovom demantiju. Iako Ivica Marijačić nije principijelan i profesionalan novinar jer ga istina ne zanima, Dobroslav Paraga će i slijedeći put, ako bi spomenutom novinaru opet neko zapalio njegov automobil, osuditi takav kriminalan čin, bez obzira što gospodin tako bezobrazno piše neistine o njemu. Netko mora biti principijelan u ovoj balkanskoj krčmi u kojoj od 1918. do danas vladaju balkanci koji imaju svoje neke balkanske novinare za dobro plaćene dvorske lude.

Usporedba Parage sa Tuđmanovim trojanskim konjem Antom Đapićem tipična je balkanska slika naše današnjice. Stipe Mesić koji je svoj uzor našao upravo u Dobroslavu Paragi i njegovoj konzekventnoj politici kritike Franje Tuđmana nikako ne može biti zlatno tele kao što je Tuđman bio Đapiću. Zašto g. Marijačić nije prije godinu dana ili više pisao da je Anto Đapić Tuđmanov trojanski konj? Da današnji predsjednik Republike vrši represiju protiv Dobroslava Parage kao što je to činio Franjo Tuđman, dobio bi istu porciju kritike kao bivši vrhovnik. Paraga nije Mesićev trojanski konj jer ga Mesić ne plaća kao što je Tuđman plaćao svog trojanskog konja Đapića. Anto Đapić, jučer i danas trojanski konj Franje Tuđmana, završit će poput svojih sponzora: kao zadnja rupa na svirali, ali ne onoj Koštuničinoj. Kao što je krahirala Tuđmanova politika, tako će završiti i svaka ona koja tipove poput Đapića optužuje za hrvatski neofašizam dok ga u isto vrijeme drži na položaju uzurpirane Hrvatske stranke prava. Ona vlast koja tolerira Đapića na čelu Hrvatske stranke prava nije demokratska već kriminalna, a država nije pravna, zvala se ta vlast po Račanu ili Mesiću, ili sutra po nekoj Vesni Pusić.

Ured za odnose s javnošću