TISKANJE NOVCA Dr. Željko Rohatinski, novi guverner Hrvatske narodne banke, osjetno je popustio dosadašnju monetarnu stegu

Listopadski bilten Hrvatske narodne banke definitivno je potvrdio trend uočen proteklih mjeseci: guverner dr. Željko Rohatinski i njegov tim osjetno su popustili monetarnu stegu koju su u Hrvatskoj dvije i pol godine držali bivši guverner dr. Marko Škreb i njegovi suradnici.

Riječ je o značajnom povećanju novčane mase, ili iznosa kuna u optjecaju, od svibnja ove godine do danas. Masa kuna koju je emitirala hrvatska središnja banka, a čine ju gotovina izvan banaka i depozitni novac kod HNB-a i poslovnih banaka (takozvani knjižni novac), gotovo tri posljednje godine oscilirala je izmedu 12 i 14 milijardi kuna: u kolovozu ove godine, međutim, popela se vrlo naglo na gotovo 18 milijardi kuna.

Ključna razlika između monetarne politike HNB-a u vrijeme guvernera Škreba i danas je da tim guvernera Rohatinskog taj novac više ne povlači iz monetarnog sustava nego mu dopušta slobodan rast. Nakon stabilizacije tečaja kune u travnju 1994. Hrvatska se ubrzano remonetizirala. Stabilnost tečaja i cijena dovela je do sve većeg zadržavanja kuna u optjecaju, pa je banke i poduzeća trebalo opskrbljivati sve većom novčanom masom, pri čemu je HNB emitirao kune isključivo otkupom deviza.

Tako je HNB zaustavio rast novčane mase, odnosno uveo je monetarnu stegu, ponajprije stoga jer je procijenio da prebrzo raste državna potrošnja, odnosno da je fiskalna politika suviše ekspanzivna. Nezavisni ekonomisti poput profesora Lovrinovića s Ekonomskog fakulteta te dr. Stjepan Zdunić i Dubravko Radošević s Ekonomskog instituta odlučno su kritizirali takvu kombinaciju monetarne i fiskalne politike tvrdeći kako je ona produbila gospodarsku recesiju, izazvala nelikvidnost u zemlji, održavala bankovne kamate na zelenaškoj razini te zaustavila rast proizvodnje i zapošljavanja. Da u optjecaju nema dovoljno novca, da gospodarstvo nije opskrbljeno s dovoljno kuna profesor Lovrinović je dokazivao očitom masovnom pojavom surogata plaćanja, mjenicama i akceptnim nalozima bez pokrića te kompenzacijskog plaćanja robama umjesto novcem.

I ugledni slovenski ekonomist dr. Jože Mencinger tvrdio je kako bolja opskrbljenost poduzeća i banaka novcem neće dovesti do porasta cijena sve dok taj novac ima deviznu podlogu i stabilan tečaj prema njemačkoj marki, jedinoj mjeri vrijednosti na području bivše Jugoslavije. Guverner Škreb i njegovi suradnici bili su, međutim, neumoljivi.

Tečaj kune prema euru pritom nije narastao, a i blagi zabilježeni porast cijena može se više pripisati vanjskim šokovima (poskupljenju nafte, suši) i sezonskim promjenama nego buđenju temeljne inflacije.

Na opravdanost popuštanja monetarne stege osobito upućuje to što je Vlada premijera Račana u međuvremenu uvela obrat u fiskalnoj politici, pa monetarna ekspanzija može ići ruku pod ruku sa smanjenom potrošnjom i zaduživanjima središnje države.

Opći smjer monetame politike HNB-a, koji se očituje i u smanjivanju obvezne rezerve banaka, svakako bi trebalo podržati. No, čini se da to više nije dovoljno jer se banke danas suzdržavaju u kreditiranju gospodarstva. Banke se ponašaju racionalno te kreditiraju državu i središnju banku, umjesto gospodarstvo i stanovnišivo. Poduzeća se, pak, zadužuju u inozemnim bankama koje im kredite odobravaju jeftinije na temelju deviznih depozita hrvatskih banaka. Razlika u kamati dodatni je trošak za hrvatsko gospodarstvo.

Mr. Martina Dalić, glavna ekonomistica Privredne banke:

lako je bankarski sustav trenutačno visoko likvidan, zasad ne postoje naznake da bi ta situacija mogla potaknuti kontinuirani porast cijena. Malo brži porast cijena u ovoj godini od onoga koji je zabilježen tijekom proteklih godina posljedica je u velikoj mjeri pritisaka sa strane ponude: porasta cijena nafte, nekih administrativno kontroliranih cijena, kao i izmjena u poreznom sustavu. Kako su istodobno bruto plaće u srpnju ove godine bile realno niže 0,1 posto u odnosu na srpanj 1999., a neto plaće 2,2 posto više, zasad ne postoje znakovi jačanja inflatornih protisaka sa strane potražnje. Međutim, ono što zabrinjava je mogućnost pojave tzv. crowding out efekta.