ZAGREB - Najveći i najskuplji hrvatski infrastrukturni projekt od proglašenja neovisnosti, projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Zagreba, vrijedan 350 milijuna DEM, nalazi se pod velikim upitnikom nakon što je stručna skupina ustanovila brojne neregularnosti u tehničkoj i pravnoj strani projekta, piše u jučerašnjem izdanju Wall Street Journala (WSJ) za Europu, i time potvrđuje vijest koju je naš list objavio prije desetak dana.

“Izvještaj stručne skupine udarac je za novu hrvatsku Vladu, koja je žedna stranog keša kako bi olakšala 20-postotnu nezaposlenost u državi”, piše WSJ Europe i nastavlja da bi nalazi stručnjaka mogli prisiliti Grad da krene ispočetka i zanemari višegodišnji posao na projektu, kojem bi kruna trebalo biti skorašnje potpisivanje ugovora na što se sprema nova vlast. Poslovni fijasko gradskih vlasti mogao bi opasno uzdrmati fotelju gradonačelnika Bandića, a u konačnici i kreditni rejting države i grada koji se u kontaktima s Europskom bankom za obnovu i razvoj po drugi put pojavljuje u svjetlu neposlovnosti i afere.

Posao izgradnje uređaja dobio je konzorcij Zagrebačke otpadne vode još u jesen 1998. godine za vrijeme vladavine Marine Matulović Dropulić, a projekt uključuje gradnju uređaja, Domovinskog mosta, rekonstrukciju Radničke i Culinečke i zatvaranje glavnog odvodnog kanala. Tek trećina novca otpada na uređaj, pa je u javnosti prisutno mišljenje da je most Marini Dropulić trebao kao spomenik vladavini. Nova se vlast nakon medijske afere koju je lansirao gubitnik, francuska tvrtka Lyonaise des Eauxa, odlučila prekontrolirati neobičan posao koji se godinama odvijao mimo javnosti. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić oformio je dvije stručne skupine koje su ispitivale tehničku i pravnu regularnost posla i nedavno donijele nagativno mišljenje o oba aspekta. Tih se dokumenata koji još nisu dostupni javnosti domogao naš list.

Skupina koja je ispitivala tehničku ispravnost natječajne dokumentacije i projektadobitnika u završnim mišljenjima zaključuju da je gradnja uređaja prema predloženoj koncepciji “potpuno neprimjerena uvjetima odvodnje i sadašnjem stanju kanalizacije Zagreba” te da “biološki uređaj predložen projektom ne bi mogao zadovoljavajuće raditi”. Njihovo se mišljenje temelji na činjenici da je gradska kanalizacija propusna, oštećena i razvodnjena potocima te da bez sređivanja kanalizacije i odvajanja potoka nema nikakvog smisla graditi skupi uređaj.

Darinko Kosor, tvrdi da su stručne analize pokazale da pročistač treba gradu i da su u natječaju zadovoljeni zadani okviri. Na pitanje da li grad zaista namjerava ići s 350-milijunskom investicijom on kaže: “Istražni radovi u iduće dvije godine odredit će obujam radova. Tek tada će se znati da li se ide s 350 milijuna ili manje. Sve je otvoreno, prema prijedlogu ugovora grad može odustati u bilo koje vrijeme.”

Oni konstatiraju da je gradnja Domovinskog mosta i cesta, koje čine dvije trećine troškova posla (!) bez pravne osnove pa i protivna pravu. Tamo se konstatira i da bi grad prekršio Zakon o vodnom gospodarstvu kada bi se građevinske radove na mostu i cesti pokušalo naplatiti građanima, što je očito namjeravala vlast bivše gradonačelnice. To su naime konstatirale dvije ranije izrađene pravne procjene koje su naručili Francuzi i koje su izazvale prvu “aferu pročistač”. Bagić tvrdi da su “primjedbe Suez L.D.E. imaju određenu težinu i osnovu pa postoji mogućnost da pokrenu određeni postupak radi poništenja natječaja”. Konstatira se i da je grad pogriješio jer nije pribavio mišljenje Javnog pravobraniteljstva grada i sebi pripisao ovlasti koje po zakonu nema pa može snositi troškove za naknadu štete, naknadu troškova i slično “što može biti dosta skupo i neugodno”.

- Graditi uređaj je suludo i skupo. Naprosto je neshvatljivo da pročistač mora graditi Domovinski most, misli jedan od članova stručne skupine i dodaje da ovakvo rasipanje novca ukazuje da posao vodi netko s postkomunističkim sindromom. Drugi član skupine kaže da se radi o milijardu i 400 milijuna DEM koje će se u 28 godina isisati iz Zagreba u ime pročišćavanja i dodaje da mu se tijekom višegodišnje rasprave o projektu u stručnim kuloarima u više navrata prijetilo.

Nina DOMAZET