S velikom smo zabrinutošću primili na znanje da se Odbor skupštine grada Zagreba NIJE pozabavio našom Predstavkom kojom smo ljetos od zastupnika građana Zagreba tražili preimenovanje Trga maršala Tita u “Trg žrtava komunizma” ili povratak starog naziva trga npr. “Kazališni trg” ili “Sveučilišni trg”, ali da Zagreb svakako dobije jedan reprezentativni trg koji bi se zvao “Trg žrtava komunizma”.

Iako nam je predsjednik Zagrebačke skupštine, g. Franjo Zenko (HSLS) pismeno obećao da će našu Predstavku uputiti Odboru koji ju je na prvoj sjednici nakon konstituiranja Skupštine trebao razmotriti, to nije učinjeno. Ispada da su inicijativu za Trg žrtava komunizma podnijeli Seljaci (HSS) ili netko drugi, dok se sam zahtjev prolongirao za “neku od idućih sjednica”, što je sramota dama i gospode iz skupštinskog odbora koji su nedorasli povjerenja građana Zagreba.

Nema opravdanja da ijedan trg, ulica, avenija, prilaz ili odvojak, a kamoli najljepši trg u Zagrebu nosi ime po Josipu Brozu Titu, koji je naredio likvidaciju više stotina tisuća osoba različite nacionalnosti i vjeroispovijedi na teritoriju pod kontrolom jugoslavenskih SS-jedinica: tzv. “Korpusa narodne obrane Jugoslavije” (KNOJ) i “Odjela za zaštitu naroda” (OZN ili “Ozna”). Materijalni dokazi o ubojstvima preko 200 tisuća Hrvata od strane jugoslavenskih komunista nalaze se razbacani po jamama, šumama i gorama Slovenije i Hrvatske. (Nedavno je kraj Maribora u Sloveniji otkopan protutenkovski rov u dužini 1,5 km od 7 km u kojemu leži blizu 50 tisuća Hrvatica i Hrvata koje su pobili jugo-komunisti.) Iako članovi Odbora sve to znaju, uporno nastavljaju krivotvoriti povijest, jer ispada da su na ovim prostorima bile žrtve samo fašizma, a da je jugoslavenski partizanski maršal Tito bio antifašist, humanist i državnik neviđen na kugli zemaljskoj. Nakon “diktature poletarijata” odnosno jugo-komunističke diktature nad proletarijatom, njihovi simpatizeri u Skupštini grada Zagreba nastavljaju s kultom ličnosti jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita.

Umjesto da se Budiša založi za ispunjavanje svog javnog obećanja datog na pogrebu svog kuma Ante Paradžika, da će on osobno (Dražen Budiša) istražiti njegovo ubojstvo kako bi se neka reprezentativna ulica, trg ili avenija u Zagrebu jednog dana mogla nazvati po pokojnom gospodinu Anti Paradžiku, vođa hrvatskih socijal-liberala traži pogaču kraj kruha. Ante Paradžik zadužio je Zagreb i Hrvatsku više nego jedan Tito, stotinu Tuđmana ili tisuću Budiša.