Jutarnji list: 30. 10. 2000.

Dnevni osvrt Što otkriva dnevnik P. Ashdowna o Tuđmanu i Domovinskom ratu piše Željko Ivanjek

Tuđmanova taština

Početkom svibnja 1995. počela je operacija Bljesak u zapadnoj Slavoniji. Nekoliko dana kasnije kninski policajac Martić odaslao je na Zagreb dalekometne projektile sa zvončićima koji su ubili studenta Akademije za kazalište i film.

Tada se predsjednik Tuđman spremao za let predsjedničkim zrakoplovom za London, na proslavu 50. godišnjice pobjede zapadnih saveznika u Europi. Kao stari “Titov partizan" osjećao se više nego pozvanim na tu svečanost u palači Guidhall. Pritom je zaboravio da onamo štiže kao čovjek koji se javno pozvao na ustašku NDH, i kao povjesničar koji je u jednoj svojoj knjizi ("Bespuća povijesne zbiljnosti") umanjio žrtve ustaških zločina u koncentracionom logoru Jasenovac. I jedan i drugi njegov potez izazvali su prosvjede međunarodne zajednice. Zato nimalo ne čudi da je liberalni političar Paddy Ashdown, kojeg je protokol posjeo uz Tuđmana, vjerovao da sjedi uz nekog od Pavelićevih generala.

"On nije bio na našoj strani", konstatira za Tuđmana Ashdown sada kada izlaze iz tiska njegovi "Dnevnici". Ali to i ne čudi kad Ilidžu piše "llja". Kao pisac dnevnika, Ashdown ne mari za druge, ili za činjenice, već za to da prikaže sebe kao heroja koji je ulazio u Sarajevo kroz stravični tunel kako bi razgovarao s kolegom liberalom Kadićem. U toj njegovoj nakani Tuđman je epizoda od dvije zabilješke, i to od subote, 6. svibnja 1995., kada je održana spomenuta večera, i od 4. kolovoza kada je priznao da je HV porazio Srbe u tzv. krajini.

Dakle, Asdown je, čini se, upoznao hrvatskog predsjednika na toj večeri i smjesta ga nije mogao podnijeti. Njemu se Tuđman gadio, gnušao ga se ("I detested the man") i zbog toga je "izvršio pritisak na njega koliko god mu je to bilo u moći". Svjesno i sa svrhom Asdown je napio Tuđmana i dotakao mu bijelo vino kako bi od njega izmamio informacije koje će potom koristiti sa svojim političkim saveznicima.

Na stranu što je pokojni Tuđman bio predsjednik države koja je ratovala, a Ashdown sklon stranama s kojima je ta država ratovala. O tome je trebao misliti Tuđman. Pa ipak, dao se napiti i nacrtao zloglasnu kartu s podjelom Bosne na jelovniku svečane večere. Ona je Hrvatskoj učinila više zla od mnogih drugih stvari, a napravio ju je pijani starac koji nije mogao podnijeti da netko ne zna sve o njemu. Tako je sada otkrivena pozadina ove ikone Domovinskog rata, koja je prikazana drugima mogla služiti kao metak od kojeg su ginula djeca. Grandioznost i megalomanija nije nešto od čega je patio samo pokojni predsjednik, već i mnogi njegovi sugrađani.