EKSKLUZIVNO: NA BRISELSKOJ KONFERENCIJI O “KASPIJSKOJ ENERGIJI ZA EVROPU” I JUČERAŠNJEM PARIŠKOM SUMMITU EU I RUSIJE ODLUČENO JE:

ZAGREB/BRUXELLES - Od čelnih ljudi iz Jadranskog naftovoda, glavnog direktora Ante Čičina Šaina i njegova zamjenika Petra Čavlovića, jučer smo saznali da je u diskreciji dvodnevne međunarodne konferencije u Bruxellesu, koja je na najvišoj premijerskoj i ministarskoj razini održana pod naslovom “Kaspijska energija za Evropu”, sam vrh Evropske unije potvrdio prioritet naftovodnom pravcu, što od Bakua na Kaspijskom, preko Supse na Crnom moru, vodi do strateškog kraka naftovoda od rumunjske Constanze, preko Pančeva i Novog Sada u Srbiji, do hrvatskog sustava Jadranskog naftovoda i omišaljske tankerske luke na Krku.

Na najvišoj državnoj i političkoj razini o tome je, kako smo saznali iz posebnih izvora, bilo riječi i na jučerašnjem summitu Evropske unije i Rusije u Parizu, gdje se, u sjeni medijski znatno naglašenijih tema o moralnoj strani ruskoga udara na Čečeniju, zapravo odlučivalo o cjelini nove evroazijske mreže naftovoda za 21. stoljeće.

Tako je - sve do Miloševićeva sloma - protežirani pravac novog naftovoda za prijevoz kaspijske nafte, koji bi preko Constanze išao kroz Mađarsku (zaobilazeći kriznu Srbiju), te zatim zaobilazio i Hrvatsku, spuštajući se na Trst, dobio drugorazredno značenje. Ali je zato praktično donesena i odluka, da se u roku od idućih godinu dana izgradi spojni krak od Omišlja do Trsta, u duljini od sto kilometara, čime bi se preko Janafa povezali interesi proizvođača nafte iz Rusije, Kazahstana i Azerbejdžana s interesima prijevoznika nafte iz Azerbejdžana, Gruzije, Rumunjske, Srbije, Hrvatske i Italije, i sve to još s ključnim interesima potrošača nafte u srednjoj i zapadnoj Evropi, a preko novog mediteranskog spot-tržišta u Omišlju, i s poslovnim aranžmanima niza trgovaca i špekulanata na svjetskom tržištu.

U kaspijskom bazenu su dosad otkrivena nalazišta nafte u veličini od deset milijardi tona. Za njihov prijevoz u Evropu trenutačno su, osim Rusije, najviše zainteresitrane brojne američke kompanije koje u toj regiji imaju svoje velike investicije i interese, ali osobito i talijanski ENI, koji preko svoje mreže i naftovodnog kraka u Trstu, drži ulaz kaspijskoj nafti u središte nove Evrope, tog najvećeg potrošača nafte u svijetu.

No, zbog sve dublje krize na Bliskom istoku (u kojoj neki analitičari vide duge ruske, a osobito energetske prste), i sve skuplje nafte na svjetskom tržištu - kao u godinama naftnih šokova (u čemu također neki analitičari vide te iste ruske prste i utjecaje), Zapad je vitalno zainteresiran za sigurnije pravce i za obilnu dostavu nafte do guste mreže svojih potrošačkih punktova. Ruski su stratezi u nafti, naftovodima i novim projektima opskrbe Evrope energijom otkrili svoje nove jake karte, kako bi jednog dana u sustav kolektivne sigurnosti (pred rastućim rizicima sudara s Kinom i muslimanskim svijetom) sa Zapadom djelovali kao ravnopravni, a ne kao drugorazredni partner.

Bog, zemljopis, masoni, energetski lobiji ili čisti slučaj, ovisno o tome kako tko gleda na svijet oko sebe, htjeli su, eto, da to čudo nove evroazijske energetske mreže svoj najkraći i najkvalitetniji pravac nade baš kroz Hrvatsku, kroz Jadranski naftovod i preko Omišlja.

Ali, gdje je u svemu tome bio hrvatski politički vrh? Kad je potkraj lipnja na najvišoj međunarodnoj razini, pod pokroviteljstvom Evropske unije, baš u Zagrebu održan skup premijera, ministara energetike i vodećih ljudi naftnih kompanija iz 12 (tranzicijskih, ali i “naftovodnih”) zemalja i visokih predstavnika EU, osim čelnika Janafa i jednog zamjenika ministra, iz Hrvatske nije bilo - nikog! A tada smo u kuloarima tog skupa čuli da je njegovim odlukama Miloševićevu režimu u Srbiji potpisana “konačna presuda”, što se u tada procijenjenih sto dana i dogodilo!