Nakon što se prvi prijedlog izmijenjenog parlamentarnog Ustava pojavio na saborskoj raspravi, najprije je početkom prošlog tjedna predsjednik Mesić uputio Vladi, Saboru i javnosti dvanaest kartica mišljenja i zahtjeva u vezi s promjenama kojima je zatražio neke još i veće ovlasti od onih što ih ima sada. Tražio je sto da bi izvukao, recimo, dvadesetak posto. Njegovoje mišljenje bilo da sada nije vrijeme za ustavne promjene, ne bi li se u sljedećem razdoblju dogodilo štogod krupno što bi promjene Ustava odgodilo.

Onda je Budiša intervjuom uputio poruku Račanu dramatičnim pozivom na obranu parlamenta od Mesića i "njegovih snaga". Ali - nije uspio. Vesna Pusić je već sljedeći dan svojim posredovanjem uspjela izgladiti glavne sporove između Račana i Mesića. Mesić ionako nema kamo jer u parlamentu nema bilo kakvog značajnog utjecaja, a nema, prema Ustavu, ni pravo samostalno raspisati referendum, čime je prije (dok se to nije razotkrilo) znao priprijetiti. Kao realni političar poslije trgovine s Račanom i SDP-om ovih dana izjavljuje da je zadovoljan konačnom redakturom prijedloga Ustava koju je u petak učinio saborski Odbor za Ustav poslovnik i politički sustav a uz suzdržanost dvoje zastupnika HSLS-a i HDZ-ovo protivljenje.

Ideja je da novouspastavljena većina u parlamentu, nakon što više ne daje prolaz "svojoj" vladi, može bez predsjednika Republike, ali - što je najvažnije - i bez novih parlamentarnih izbora izabrati novog premijera i novu vladu. Jedini parlamentarni "udar" u deset godina države pokušali su u proljeće 1994. godine Mesić i Manolić, koji su računali da će povući iz HDZ-a u novu stranku koju su bili osnovali dvadesetak zastupnika i da će tako u Zastupničkom domu uspostaviti novu većinu koja će srušiti HDZ-ovu vladu i izazvati izvanredne parlamentarne izbore. Nije moglo biti govora o izboru nove vlade u parlamentu bez izbora jer Ustav precizira da, kad Sabor izglasa nepovjerenje Vladi, predsjednik Republike može raspustiti Zastupnički dom, ali može i samo imenovati novog mandatara. Ono na što su Mesić i Manolić tada išli bilo je samoraspuštanje Zastupničkog doma koje je moguće (tako je po istom Ustavu i sada) ako to odluči većina zastupnika.

U prijedlogu koji ide pred Sabor nakon rušenja Vlade u parlamentu, predsjednik Republike imenuje novog mandatara, a ako i on propadne u Saboru, bezuvjetno se raspisuju novi izbori. Prema sadašnjem Ustavu moguće je da predsjednik države praktički beskonačno imenuje nove mandatare, na što su neki stručnjaci upozoravali još dok je bio živ Franjo Tuđman, a bližio se rok za izbore.

Naravno - samo zato da ako kulminira nezadovoljstvo sadašnjom vladom, dobije šansu razbiti sadašnju koaliciju i formirati vladu s premijerom haeselesovcem. U izborima HSLS-u to nikad nije uspjelo. Višegodišnji Budišin problem je taj što se previše suzdržava pa stoga ne radi ono što misli i ne misli ono što govori. Suzdržavanje je znak lukavosti, a lukavost u politici navodi na brak iz interesa. Jesu li nepatvoreni Budiša i HSLS lijevi ili desni centar? Jesu li po svjetonazoru bliži Račanu, Vesni Pusić, Niniću i Stipi Mesiću ili Vesni Škare-Ožbolt, Pavletiću, Ljubi Antiću, Nikici Valentiću, pa i Anti Jelaviću i Iviću Pašaliću?

To će vrijeme pokazati. A treba imati na umu da ni partnerstvo ne može brzo iskupiti ono što je još ostalo od HDZ-a. Inače, vrijeme za antivladino rekomponiranje stranačke većine doći će ako Vlada još mjesecima ne uspije promijeniti trendove u gospodarstvu i socijalnom propadanju.

Ljubavnici u trokutu ojađeni su i u Ijubomori samoljubivi. Ali, dobro je. Postaju iskreniji i manje licemjerni.