Svakog tjedna afera jedna! Upravo na takav rasplet oko ustavnih promjena upućivao je prošlotjedni završetak sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav kad su HSLS-ovci bili suzdržani u glasovanju. Uslijedio je javni sukob na relaciji Budiša - Banski dvori, točnije rečeno sukob Račanovih i Budišinih stranačkih kolega i, po tko zna koji put od 3. siječnja, opet su se otvorile rasprave o mogućem raspadu koalicije i prijevremenim izborima. Epilog je također očekivani - tresla se brda, rodio se miš! Premijer Račan i čelnik HSLS-a Dražen Budiša govore »mir, mir, mir - nitko nije kriv«, pojašnjavaju da se nije dogodilo ništa dramatično i da je u javnosti sve bilo predimenzionirano te da je sve to dio demokratskog života u Hrvatskoj.

Istina je, i pri tome nema nikakve sumnje, da je to stvarno dio demokratskog življenja, odnosno da je oko svakog važnijega pitanja u državi (a to su dokazala i dosadašnja zbivanja), teško očekivati »zborno pjevanje« svih šest koalicijskih partnera. Ustavne promjene nisu nikakav izuzetak, već bi se zapravo moglo reći da je riječ o pravilu koje se od slučaja do slučaja samo potvrđuje. Jednako tako ni završnica te najnovije ping-pong partije nije za javnost nikakvo iznenađenje jer bilo bi pretenciozno očekivati da će, premda je riječ o rješavanju važnog segmenta funkcioniranja države, biti prijevremenih izbora, odnosno da će Vlada pasti a koalicija se raspasti. Međutim, premda nije neuobičajeno da se koalicijski partneri teško usuglašavaju oko nekih političkih rješenja, koalicija šestorke ipak pretjeruje u opterećivanju javnosti svojim sukobima. Dio problema o kojima su se prošlih mjeseci vodile javne »bitke« mogao se riješiti sa znatno manje javne galame, s čim bi nedvojbeno svi bili na dobitku.

Naime, istodobno dok su šestoricu tresle stvarne i iskonstruirane afere, u drugom su planu bile one za pučanstvo puno važnije teme - od zapošljavanja do poskupljenja. Nedvojbeno je da u središtu zanimanja iz mjeseca u mjesec (uskoro će i cijela godina) nisu morali u tolikoj mjeri biti odnosi u šestorici. Drugim riječima, veći dio različitih gledanja na pojedina pitanja mogao se riješiti onako kako se na kraju jedino i rješavao - razgovorom, koji je na kraju uvijek pokazao da je ponekom pojedincu iz politike sva ga buka digla rejting, ali da je u ukupnosti bilo od nje više štete nego koristi. Valja vjerovati da će se nakon usvajanja ustavnih promjena napetosti malo smanjiti, premda bi bila čista iluzija vjerovati kako ih neće biti i u buduće. No, svi bi partneri u koalicijskom lancu trebali pronaći učinkovitiji način međusobnog komuniciranja, bez previše svjetala pozornice.