Vlada premijera Račana više jednostavno ne može čitati i slušati kako se hrvatski državni dužnosnici poistovjećuju s gangsterima, kao u ovih dana objavljenoj studiji Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, koja milijunima korisnika Interneta otkriva da su terenskim istraživačima najuglednijih svjetskih financijskih institucija 1999. godine čelnici svakog desetog hrvatskog poduzeća otvoreno priznali da plaćaju mito i kupuju donošenje za sebe pogodnijih zakona i propisa, sudskih presuda i pravilnika o raspolaganju državnim novcem.

Hrvatska država odlučila je promijeniti javnu predodžbu, nastalu u proteklih deset godina, o sebi kao plaćenoj agenturi krupnijih i sitnijih tajkuna, zavičajnih kasti i ratnih baruna te izbrisati tragični imidž Hrvatske kao kleptokratske banana republike i carstva bezakonja u kojem je sve podređeno bogaćenju diktatora i partijske nomenklature. Zato je Vlada odlučila osnovati posebni Ured za borbu protiv korupcije i organizirariog kriminala, priprema zakon o osobito strogom kažnjavanju korupcije u državnom vrhu, a u medije su doprle i vijesti (nevoljko demantirane) o specijalnim antikorupcijskim do zuba naoružanim policijskim postrojbama.

Korumpiranost parlamenata, vlada i ministarstava, trgovačkih i kaznenih sudova, centralnih banaka i svih ostalih koji stvaraju temeljna pravila poslovanja i grade organizaciju komercijalnog, profitnog gospodarstva - otkrivaju sve više najistaknutiji svjetski ekonomski istraživači - nanosi goleme štete zemljama u kojima se javlja. Taj najteži, institucionalni oblik korupcije, u kojem sami policajci postaju pljačkaši, a carinici šverceri, u kojem nestaje granica između oporezivanja i otimanja, a vlast se identificira s mafijom samo u proteklom desetljeću i Hrvatska je platila višegodišnjim zaostajanjem u razvoju, uništavanjem svoje građanske civilizacije i bijedom najširih slojeva stanovništva. Ali, apsurdno je i pomisliti da će se sama vlast boriti protiv vlastite korumpiranosti.

Moderni ekonomski pogled na institucionalnu korupciju, na "prodanu državu" - nasuprot popularnoj predodžbi o toj pojavi koja se danas provlači kroz sve hrvatske javne rasprave - nastanak kleptokracije gleda kao endogenu pojavu u političkom procesu konstituiranja države, čiji je originalni izvor u čistoj anarhiji. Hrvatska ju je najbolje iskusila na početku tranzicije i u zadnjem jugoslavenskom građanskom ratu, u bezvlašću u kojem su se stare institucije države redom raspadale, a nove još nisu nastale.

Zanimljivo je da su do ovakvog pogleda na kleptokratsku državu došli istraživači Afričkog odjela Međunarodnog monetarnog fonda: najbogatija su iskustva s korumpiranim režimima, gangsterskim diktaturama i predatorskim državnim ustrojima stečena, očito, na afričkom kontinentu. O izvorištima MMF-ovih zaključaka o institucionalnoj korupciji u povijesti političke ekonomije i sociologije može se više naći u MMF-ovoj radnoj studiji iz ljeta 1999. autora Joshue Charapa i Christiana Harma.

Baš kao što i vođe razbojničkih družina osiguravaju sebi najveći mogući "prihod" tako što zadaću pljačkanja i otimanja delegiraju nižim razinama. u hijerarhiji, a potom ubiru svoj danak, tako je i HDZ-ova administracija, u nedostatku legitimnoga poreznog sustava, osiguravala rentu za svoje financiranje eksploatirajući svoja dužnosnička ovlaštenja.

Istodobno, dopuštajući državnim dužnosnicima da se sami naplaćuju prodajući svoje glasove pri donošenju zakona, svoje presude u sudskim sporovima i kaznenim procesima, te odluke o raspolaganju novcem Hrvatske narodne banke, predsjednik Tuđman stvarao je sustav pokroviteljstva i organizaciju lojalnih suradnika. Svatko tko je "skupljao novac" za "zajedničku" ili "nacionalnu dobrobit" bio je zaštićen od progona, no čim bi iskazao nelojalnost, grijesi bi mu začas bili izvučeni. Kupovinom suradnika - u čijoj je biti uvijek stajala manje ili više otvorena prijetnja i ucjena - vladar se štitio od vjerojatnosti da bude svrgnut s vlasti.

HDZ nije gubio vrijeme na "borbu protiv korupcije". Kako svjedoče stenogrami predsjednikovih sastanaka, ako bi policija koga i zatekla u krivolovu, Tuđman bi smjesta zabranio njegov progon. Ne treba imati iluzije: ako će Račanova i Mesićeva vlast također odlučiti skupljati rentu i čuvati svoje položaje korupcijom, njezini državni uredi i zakoni to sigurno neće spriječiti.