S jedne strane je Đapićev krug u retorici koalicijske interesne grupe šestorice jedna “ustaška, desničarska falanga. Predsjednik Mesić javno Đapiću poručuje neka gleda svoj magisterij, i objavljuje transkript po kojemu se vidi da je u vrhovnikovo vrijeme Đapić bio Tuđmanov trojanski konj. S druge strane vladajuće diplomacije Đapić je dobrodošao za međusobne obračune na relaciji Pantovčak-Markov trg. Pored toga je za današnju vladajuću garnituru trojanski konj šarmantniji od Dobroslava Parage, kako je znao reći Slaven Letica (“Globus” 1992.):

Račanova politika se svodi na nastavak Tuđmanove politike prema pravašima: Držati Paragu pod medijskom blokadom i pitanje Hrvatske stranke prava pod upitnikom. (Nedavno je HTV odbila tri puta emitirati već snimljene tri tiskovne konferencije naše stranke). Ministar Ivanišević je predmet predstavljanja Hrvatske stranke prava, koji mu je vraćen s Upravnog suda, opet vratio na Upravni sud, iako je u njegovoj kompetenciji bilo okončati spor Đapić vs. Paraga u korist članova Hrvatske stranke prava i njenog legitimnog predsjednika Parage. Nakon sedam mršavih godina, koliko je pravaški predmet čamio u ladicama Upravnog suda, Ivica Račan želi svom političkom konkurentu Paragi opet upriličiti novih sedam mršavih godina. To vrijeme bi Račanu bilo taman dovoljno da Hrvatsku svojom ancien-politikom vrati na početne položaje gdje je bila 1990. kada je današnji premijer bio šef hrvatskih jugo-komunista.

Račanov navodni suparnik Mesić retorički uspostavlja pravnu državu, dok navodno istodobno preko “crnog Marka” Karamarka lobira kod trojanskog konja(?). Prekasno. Novi Mesićev slogan glasiti će: “S počasnim Predsjednikom na kavu.” S druge strane je Đapić, koji se zalagao za predsjednički sustav, javno podržao Račanov prijedlog ustavnih promjena predsjedničkog u parlamentarni sustav. Tražimo ostavku Tomislava Karamarka, ako je istina da se bavio poslovima koji ga se ne trebaju ticati!