Za života svoga oca, junior je bio šef tajnih službi. U posljednje vrijeme spominjao se kao mogući šef desnog bloka, ali taj se projekt, ponajviše zbog situacije u HDZ-u, kaotičnosti, svađa i rasula u toj stranci, ne može realizirati. Sada formira navodno nezavisnu listu, dobro pogađajući da je Hrvatska zasićena strankama i razočarana njihovim ponašanjem. Formalno nestranačka, njegova je inicijativa zamišljena kao točka okupljanja desnih grupacija i stranaka. Ona je de facto drugo ime za HDZ. Riječ je o pokušaju da se stara politika osovi u novoj formi i pod novim imenom. Evidentno je to i po Ijudima i po programu.

Miroslav Tuđman tvrdi da nikada nije bio član HDZ-a, ali tatinu je politiku vjerno provodio. Dapače, sa svojim je službama bio zadužen za ružnije poslove. Sadašnja mu je ekipa također bila u funkciji bivše vlasti: Andrija Hebrang obavljao je ministarske dužnosti, ostali su joj, uglavnom, služili kao intelektualna infrastruktura. Novinari, Mirini drugari s fakulteta, u proteklih deset godina angažirani kao Tuđmanova profesorska logistika, ljudi s kojima je bio povezan i svojim donedavnim poslom šefa tajne policije. Formalno, oni ne spadaju u prvi ešalon HDZ-a, mada su često djelovali kao njegova udarna pesnica.

Grupa s programom još nije izašla, ali tvrdi da mu je ime: hrvatski identitet i prosperitet. U nacionalnom su smislu, kažu, konzervativni, u solidarnosti sa slabijima - socijalni, u zaštiti ljudskih prava - liberalni. U stvari, prakticiraju uglavnom HDZ-ov nacionalni projekt pomodno začinjen socijalnom retorikom. Shvaćaju da je socijalna arogantnost pokopala HDZ, pa se u tom smislu, navodno, korigiraju. Ali njihov je program pomilovanje za prošlu i osuda sadašnje vlasti. U HDZ-ovoj politici, priznaju, bilo je grešaka, ali u sada vladajućoj, po njima, ništa ne valja.

Hrvatskoj je svakako potrebna civilizirana desna stranka i ako HIP-društvo (hrvatski identitet i prosperitet) nešto takvo ima na pameti - onda je svakako riječ o dobrodošloj inicijativi. Ali tvrdnja kako oni predstavljaju jedinu za Hrvatsku spasonosnu alternativu - djeluje tragikomično. Sadržaj te alternative krajnje je dubiozan. Dubiozna je, primjerice, njihova proklamirana socijalna osjetljivost, kao i njihov liberalni odnos prema Ijudskim pravima i slobodama. Najlakše je o tome suditi na osnovu onoga što su lideri nove inicijative dosad radili. Ni vođa grupacije ni Nenad Ivanković, kao njegov neformalni glasnogovornik, takve kvalitete nisu pokazali. Miroslav Tuđman svoje društvo predstavlja kao skupinu nekompromitiranih ljudi. I to upravo u trenutku kada način stjecanja imovine Tuđmanove obitelji postaje predmetom sudske istrage. Ni bivši glavni urednik “Vjesnika” nije proteklih godina pokazao socijalnu obzirnost - nepoćudnim je novinarima dijelio otkaze bez ikakvih skrupula, bez skrupula je određivao i vlastita primanja (po tvrdnjama bivšeg ministra Škegre, Ivanković je bio plaćen koliko i predsjednik Tuđman).

Jednako je problematičan i njihov, navodno, liberalan odnos prema ljudskim pravima i slobodama. Apsurdno je kad se dugogodišnji šef tajnih službi u Tuđmanovoj despociji kiti ljubavlju prema ljudskim pravima. Miroslav Tuđman svakako je upleten u brojne kompromitirajuće operacije, o dijelu kojih je hrvatska javnost već obaviještena. Javnost je upoznata i s nekim njegovim pismima iz kojih je evidentno kako su politički moćnici ovladavali bankama i poduzećima. U takvim poslovima on nije vidio ništa loše, dapače, aranžirao ih je, omogućavao i gurao. Njegov portparol Ivanković Ijudska je prava i slobode u “Vjesniku” nesmiljeno gazio - objavljivao je linč-potjernice, opskurne etničke difamacije ljudi, šovinističke ispade, tekstove evidentno iznjedrene iz obavještajnih krugova. Novine je stilizirao u stroj za proizvođenje mržnje i prokazivanje svega što se Tuđmanovoj vlasti nije sviđalo, to je njihovu nakladu tragično srozalo. Sada se nudi kao alternativa i perjanica liberalizma.

HIP-inicijativa računa na podršku raznih, s bivšom vlašću emocionalno ili materijalno povezanih grupacija: razočaranih hadezeovaca, brojnih iz Domovinskog rata proizašlih udruga, dijelova vojske i tajnih službi. Kandidat za novog lidera uskoro će u obilazak dijaspore, gdje također očekuje potporu. Za njega, navodno, navija i desni dio Crkve. Za njega su svi oni kojima nedostaje Tuđman. U tom se scenariju prvorođenac pojavljuje kao surogat. Zamjena za svoga oca. Njegovo je prezime njegov najjači adut. Ali ono može biti i težak teret, kamen oko vrata. Za razliku od tugujuće Familije, Hrvatska je prema Tuđmanu uglavnom indiferentna. S otvaranjem arhiva - ta se distanca povećava. Usto, kopija obično nema snagu originala. Tata je bio negativni junak, ali nekakva mu se karizma ne može poreći; sin je isti otac, ali totalni sivac, ni mrve karizmatske moći.

Šanse Miroslava Tuđmana zavise prije svega od aktualne vlasti. Svojim strančarenjem vladajuća je šestorka izmorila Hrvatsku, narodu je dosta i stranaka i politike; nestranačka inicijativa mogla bi djelovati kao osvježenje, kao nešto drugačije. Najbitnije je ipak hoće li vladajući uspjeti pronaći ključ za sve alarmantniju socijalnu krizu. Prognoze su dosta turobne, javnost je u tom pogledu sve više obeshrabrena. U takvoj situaciji i razni se instant spasitelji mogu učiniti prihvatljivim rješenjem. Ako aktualni vladari Hrvatsku dovedu do toga da se i vlasti Franje Tuđmana narod počne sjećati s nostalgijom, onda i princ nasljednik ima šanse. Ali to onda znači da za Hrvatsku šanse nema.