Glavni lik prvog događaja, usko povezanog s djelovanjem pravne države, hrvatski je predsjednik Stjepan Mesić. Otišavši na proslavu obljetnice formiranja Sedme gardijske brigade »Vukovi«, Mesić je još jednom pokazao da ima osjećaj za vrijeme, što je u politici osobito važno. U Gospić je otišao nakon što su se strasti i duhovi u tom gradu smirili, a onda je šef države stigao i održao govor koji bi se mogao pokazati vrlo značajnim.

Okupljenim vojnicima Mesić je jasno i glasno rekao što ova država, ovaj narod i on sam kao vrhovni zapovjednik očekuju od vojske. To je u prvom redu obrana državnih granica, pružanje teritorijalne i svake druge sigurnosti zemlje. Samo u takvu zemlju doći će inozemni kapital, samo s inozemnim kapitalom moći će se brže ostvariti obnova, samo s inozemnim kapitalom doći će nova radna mjesta. Mesić je to izrekao bez mnogo cifranja, a poruka nije bila upućena samo pripadnicima gardijske brigade »Vukovi«. Odaslana je svima koji su u Hrvatskoj vojsci imali iluzije da se u miru, nakon ratnih pothvata mogu u odori časnika i vojnika upuštati u političke vratolomije i izazove. Bila je to poruka i onoj skupini generala koju je nedugo prije toga umirovio, nakon što su potpisali jedan obični politikantski pamflet pokušavši se pritom zaogrnuti plaštem domoljublja.

Mesić se u Gospiću sastao i s rodbinom poginulih i nestalih branitelja i još jednom jasno i otvoreno rekao da u Hrvatskoj pred zakonom moraju biti jednaki svi, a da će hrvatski sudovi i istražni organi utvrditi je li netko počinio krivično djelo tijekom Domovinskog rata, a ako jest bit će suđen. Ponovo nije okolišao i rekao je otvoreno što i kako treba biti. Ukratko, u Gospiću Mesić je najavio da će pravna država djelovati ili države neće biti.

Ovako nešto bilo je prije godinu dana nemoguće i zamisliti, premda se i tada, ali i mnogo ranije govorilo i nagađalo da u poslovanju Nevenke Tuđman i njenog brata Stjepana, možda i nije sve u skladu sa zakonom i propisima. No, prezime prvog predsjednika bila je dovoljna zaštita da se u poslovanje brata i sestre Tuđman javno ne posumnja, odnosno da kontrole tih poslovanja nikad ne budu onakve kao u drugim poduzećima.

Naravno, Nevenka Tuđman oglasila se također nakon Policijske uprave kraćim priopćenjem u kojem je cijeli slučaj nastojala prikazati kao politički obračun sadašnje vlasti s namjerom da se difamira lik i djelo njenog pokojnog oca. Doista, ako je Nevenka Tuđman tako brzo napravila poslovnu karijeru zahvaljujući samo svojim sposobnostima, kakve veze s time ima njen pokojni otac. Ili je možda činjenica da je bila član najuže obitelji bivšeg predsjednika ipak imala utjecaj na njeno poslovanje?

Predstavnici političke opcije koja je pobijedila na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, jasno i glasno su rekli da će u rasvjetljavanju godinama zataškavanih gospodarskih afera na udar doći i članovi obitelji Tuđman, ako se utvrdi da u njihovom poslovanju nije bilo sve po slovu zakona. Prema mišljenjima stručnjaka Policijske uprave zagrebačke u poslovanju Nevenke Tuđman takvih elemenata je bilo i oni su kako zakon nalaže cijelu stvar proslijedili Općinskom državnom odvjetništvu.

Prema mjerilima demokratskih država obitelji najviših državnih dužnosnika redovito podnose izvješća o svojoj imovini i poslovanju, upravo zato da se njihovi najbliži, nositelji visokih državnih funkcija ne dovedu u neugodan položaj. To što se o poslovanju nekih članova obitelji Tuđman godinama nije smjelo javno prozboriti, nema nikakve veze sa sadašnjim pokušajem da se pred zakonom svi učine jednakim.

I treći događaj važan za hrvatsku budućnost vezan je uz imovinu i pravo. Naime, primanjem Savezne Republike Jugoslavije u Ujedinjene narode, stvoreni su svi uvjeti za početak sukcesije, raspodjele državne imovine bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na tu imovinu pravo polažu Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija i dakako Savezna Republika Jugoslavija. U proteklih osam godina Beograd je uporno izbjegavao početak razgovora o sukcesiji, jer je Miloševićev režim tvrdio kako je ta Jugoslavija, nastala raspadom socijalističke Jugoslavije, njen jedini pravni sljednik, te da Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija nemaju nikakvo pravo na imovinu bivše zajedničke države.

Valja podsjetiti što se zapravo treba podijeliti. To su u prvom redu devizne i zlatne rezerve bivše Jugoslavije. Prema podacima koji su dosta točni, tu bi se trebalo podijeliti nešto više od šest milijardi dolara. Hrvatskoj bi prema određenom ključu trebalo pripasti nešto više od 26 posto te imovine, Crnoj Gori i Srbiji odnosno sadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji nešto oko 33 posto, a ostalo bi po istom ključu dijelile Slovenija, Makedonija i Bosna i Hercegovina. Međutim, daleko veća imovina nalazi se u vojsci. Naoružanje, oprema i cjelokupna imovina bivše Jugoslavenske armije procjenjuje se na desetke milijardi dolara. Što je od te imovine još dostupno i vrijedno tek treba utvrditi. Također treba ustanoviti kolike su danas stvarne devizne i zlatne rezerve bivše države, jer znano je da je režim Slobodana Miloševića na veliko trošio tu imovinu.

Treća stvar koju će sukcesija obuhvatiti su zgrade diplomatsko-konzularnih predstavništava bivše Jugoslavije, uključujući i rezidencije veleposlanika. Predstavnici Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, na nekoliko zajedničkih sastanaka dogovorili su prijedlog kako bi se upravo ta, diplomatska imovina dijelila. Zato treba dobiti pristanak Beograda a procjenjuje se da će vlada Vojislava Koštunice biti spremna na takve razgovore.

Ukratko, dijelit će se samo državna imovina. A što je s imovinom brojnih hrvatskih i drugih tvrtki u Srbiji i Crnoj Gori. Ta imovina je i prije raspada bivše Jugoslavije bila praktički oteta, konfiscirana i oduzeta matičnim tvrtkama i postali su sastavni dio gospodarske strukture Srbije i Crne Gore. Ta imovina ne ulazi u sukcesijski proces i o njoj će svaka tvrtka posebno morati raspravljati s odgovarajućim institucijama u Srbiji i Crnoj Gori. Hoće li doći do prebijanja potraživanja, jer je isto tako znano da su tvrtke iz Srbije i Crne Gore imale neku imovinu u četiri druge države nastale raspadom bivše Jugoslavije.

I na kraju, za Hrvatsku od posebnog značenja je pitanje povratka otetih umjetnina. Tu su stvari posve jasne, zna se točno što je ukradeno i opljačkano tijekom Domovinskog rata i gdje se to blago nalazi. Prvi ispit ozbiljnosti novih vlasti u Beogradu bit će, dakle, početak vraćanja opljačkanih umjetnina. Pravna država treba djelovati i u Saveznoj Republici Jugoslaviji.